Ni jedan događaj u povijesti čovječanstva nije usporediv s mukom Isusa Krista. Ni jedan. I nema riječi kojima bi bilo koji čovjek mogao opisati apsolutnost Muke ili ju na bilo koji način komentirati.
Sve su naše riječi samo blijeda sjena onoga što je Isus Krist učinio – bez riječi. Pogotovo evanđelist Marko, kao i Matej, to naglašava: "A on je šutio i ništa nije odgovarao" velikom svećeniku, a tako ni Pilatu koji se "čudio" što "Isus ništa više ne odgovori".
Obično se ističe sedam zadnjih Isusovih riječi, tj. rečenica s križa izdvojenih iz svih četiriju evanđelja, a u Markovu, koje se naviješta ove godine na Cvijetnicu, Isus je s križa rekao jedino: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" što, praktički, i nisu izvorno njegove riječi, nego citat 22. psalma – Isusova molitva.
Promatrajući iz te perspektive kako Isus malo, gotovo ništa u muci ne govori, što bismo mi mogli reći? Ja ću biti slobodan staviti vam na srce, dragi čitatelji, da pođete na obrede Velikoga tjedna kako biste doživjeli ono što se izgovoriti ne može, kako biste u svem bogatstvu liturgije, u svem strahopoštovanju, svoj ljepoti, uzvišenosti i dubini smisla koji Crkva posreduje od Cvijetnice preko Svetoga trodnevlja do Uskrsa, osjetili što Isusova šutnja znači.
Hvala Bogu na svima vama koji cijenite što se tu događa i ne propuštate sudjelovati u vrhuncu duhovnoga života. Neka vaše molitve i svjedočanstvo potakne i one koji su neodlučni, koji samo povremeno navrate, i one koji su odlučno odsutni. Nitko nije isključen iz Kristove muke. U njoj je čitav svijet u kojem se svatko može prepoznati.
Razmatrajući gdje je tvoje mjesto u Kristovoj muci, dragi čitatelju i čitateljice, slobodno ti se orose oči kada susretneš pogled Isusove Majke, slobodno protrneš od nasilja, laži, izdaje, kukavičluka, slobodno se naljutiš zbog pranja ruku odgovornih, slobodno strepiš s Isusovim učenicima, slobodno se posramiš, slobodno se uplašiš, slobodno ne razumiješ, slobodno zastenješ kada s Isusom primiš udarac, slobodno samo šutiš kada doneseš odluku, slobodno se sakriješ u Isusove rane, slobodno i pobjegneš od križa i slobodno mu priljubiš svoje usne koje i šute i govore.
Samo nikako ne dopusti da Veliki tjedan prođe, a da ne shvatiš da u svim tim osobama i događajima Muke tvoj život ima svoj udio.
Na sve to Isus ti ništa neće reći. On će šutjeti, ali njegova šutnja nije šutnja odbijanja, nego prihvaćanja. On ne šuti zbog prijekora, razočaranja, nezainteresiranosti, distanciranosti, naprotiv, šuti poput onoga kome ne treba objašnjavati jer razumije, u potpunosti, sve to što ne možeš izraziti, sve što se ne usudiš ni pomisliti, sve što ne umiješ izgovoriti, nego mu donosiš u tišini svog srca. Vlč. Ivica Cujzek
