Biblijska prispodoba o djevicama koje čekaju zaručnika duboko proniče problematiku našeg doba. Iz Isusova pripovijedanja ne iščitavamo drugu razliku između djevica, sve one jednako izgledaju i vladaju se, isto žele, jedino, kad zaručnik o ponoći dolazi, mudre imaju ulje za svoje svjetiljke, lude ne.
Zbog sličnosti simbola, likova, vremena radnje, ideje, na ovu prispodobu uvijek me podsjeti bajka o Pepeljugi, i naljuti me to što se s civilizacijskim temeljima danas događa. Moderne verzije bajki desakralizirane su i demoralizirane jer izgubile su smisao.
U brojnim filmskim i ilustriranim varijantama, koje zamjenjuju živu riječ, Pepeljuga, kako god se zvala, dobra je i pametna ljepotica, a njezine zločeste sestre, ili (ne)prijateljice, ružne su i priglupe pa junak nju izabire jer je najljepša cura u kraju, a ne jer je kreposna. U izvornoj priči nije tako.
Sestre su jednako lijepe, ali ohole, a u poanti da je Pepeljuga osvojila prinčevo srce čistoćom duše djeca razumiju pouku o pravim vrijednostima – istu onu koju nosi Isusova prispodoba, koju su naši stari izrazili riječima: "Z vuna juj, z nutra fuj" – da je uzaludna vanjska ljepota ako nema nutarnje.
Moderni ljudi jako brinu o vanjštini, o besprijekornom tijelu, dotle da su spremni u zamjenu za fizičku ljepotu dati zdravlje i platiti bogatstvo. I ta bezveznoća prisutna je u izvornoj Pepeljugi jer sestre režu svoje prste da bi im noge stale u cipelu. U suvremenoj verziji to je izostavljeno jer je pregrubo.
Tobože, da se djeca ne uplaše i ne izlažu nasilju kada dobri likovi poražavaju zle, danas su utjelovljenja – simboli zla tako ublaženi da su postali simpatični, a kazna za njihova nedjela izostaje ili postaje čak privlačna. Zmajevi, tj. zmije, vukodlaci, tj. vukovi, vještice, pa i Lucifer, imaju sve više dobrih i šaljivih osobina, a njihovi, do jučer protivnici, sada prijatelji, okarakterizirani su kao dosadni i nemoćni pa je zbunjujuće tko je tu dobar, s kim se poistovjetiti.
U tom izjednačavanju u pričama koje su osmišljene da prenose biblijsku poruku o nadmoći dobra nad zlom, uz izostanak obrazloženja autoriteta jer djeca sve oko sebe danas najčešće usvajaju bez prisustva odraslih koji nemaju vremena bdjeti nad njihovim dušama, više se ništa ne uči, osim, možda, da nije tako loše biti malo zločest. Djeca se zabave, ali ostaju prazna.
Ta praznina bit je Isusove prispodobe. "Ne poznam vas", kaže onima koje nemaju nutarnju ljepotu i misle da će je nadoknaditi materijalnim sredstvima. Ludo je misliti da se kreposti, znanje i rasuđivanje, vrijeme, kultura, osjećaji, mogu kupiti, kao što je ludo zlo s dobrom izjednačavati. Budimo mudri i borimo se za ljepotu svojih duša i duša naše djece! Vlč. Ivica Cujzek
