Nakon božićnog vremena u kojem smo si osvijestili čudo Božje ljubavi koju nam je iskazao utjelovljenjem svoga Sina, sakrivši svoje božanstvo u čovještvu, povratak u liturgijsko vrijeme kroz godinu obilježeno je, također, čudom u Kani gdje Isus pretvara vodu u vino. Čuda je Bog izbrao da nam objavi svoju blizinu, a ona nisu samo povijesna stvarnost, nego itekako stvarnost našeg vremena.
Dragi čitatelji, zamislite koliko osoba susretnete u jednom danu, uživo i posredstvom medija. Zamislite koliko ljudi živi danas i koliko ih je bilo u povijesti čovječanstva. Jeste li pomislili kako je moguće da niste nikada vidjeli nikoga tko izgleda kao vi ili kao bilo tko koga vi poznajete? Pa ni blizanci, taj čudesni izuzetak koji potvrđuje pravilo, nisu identični. U odnosu na poznati dio svemira, kako je čovjek malen, jedna trunčica! I svi su ljudi jednako građeni, na istim mjestima imaju udove, kosu, oči, nos, usta... a nema istih. Nema istih otisaka prstiju, nema istoga glasa, istih očiju, a kamoli pogleda. Nije li to predivno čudo Božje?! Još kada si osvijestimo da, osim fizičke stvarnosti, svaki čovjek ima jedinstvene emocije, inteligenciju, interese, vještine i sposobnosti, talente, kreativnost itd., zaista je predivno kako čovjek, samim svojim postojanjem, svjedoči o Bogu.
Ni nakon toliko godina, ni nakon milijardi unikata koje je oblikovao, Bog se nije umorio od ljubavi u kojoj promatra svakoga od nas. Svijetu toliko nebitnog, Bogu presudnog. S toliko pažnje složio nas je točno takve u našoj originalnosti, i zavolio. I osmislio za nas plan života. Ne želi nikoga drugoga na našem mjestu. Nema nikoga tko nas može zamijeniti. Nema druge majke ni oca ni djeteta, učitelja, prijatelja, svećenika, ministranta, pjevača, čitača, nema drugoga jer Bogu smo nezamjenjivi, jer smo njegovi, i on će učiniti sve da povjerujemo u njegovu ljubav.
Budući da nas toliko ljubi i zna naše mogućnosti, ne ponaša se prema nama kao da smo neumni, nego želi dijeliti, sustvarati, želi da imamo udjela u ljepoti puta koji nam povjerava. Zato i mi trebamo uložiti neke sastojke u čuda kojima nam se svakodnevno približava. Otkriva nam ih iz vlastitoga iskustva najbliža Božja suradnica, Isusova Majka Marija. Ona kaže: “Što god vam rekne, učinite!”
Da bi nekoga čuo, moraš mu biti blizu, raspoložen za komunikaciju, moraš se truditi razumjeti njegov jezik. Verbalno Bog govori u Svetom pismu, a neverbalnim, znakovnim jezikom u čudesnosti sakramenata Crkve i svega stvorenoga što o njemu svjedoči. Kada to razumiješ, onda još samo trebaš činiti što si čuo i čuda više nećeš tražiti, čekati ni željeti, nego ćeš jedinstveno Božje čudo, i Bogu i ljudima potrebno, voljeno i nezamjenjivo, biti ti.
