Istinita je poslovica: "O nebu i majci nikada ne govorimo dovoljno dobro." Uvijek nam manjka riječi koje bi izrazile svu raskoš osjećaja koji se mogu primijetiti na roditeljskim licima, osobito kada njihova djeca primaju sakramente Crkve. Ovih svibanjskih dana tim povodom u našim župama okupljaju se obitelji koje potvrđuju da ne može biti izgubljen onaj tko čuva Božje zapovijedi.
U jednoj priči do muža i žene koji su bili u šetnji dotrčala je uplakana djevojčica koja se izgubila. Upitala ih je jesu li vidjeli njezinu mamu. Na pitanje kako ona izgleda, djevojčica je rekla: "Lijepa je, najljepša od svih!" Muž i žena promatrali su prolaznike i za svaku lijepu ženu pomislili su da je ona, a djevojčica im se razočarana čudila kako ne razumiju da je njezina mama mnogo ljepša od svih tih gospođa.
Muž i žena već su počeli gubiti nadu kad je prema njima brzim korakom dolazila jedna žena. Zbog njezine stare i prevelike odjeće, istrošenih cipela, prljavih ruku, izmorena lica i kose raščupane od žurbe, gospođa koja je pomagala djevojčici pomislila je da je to neka jadna beskućnica, ali tada djevojčica uzvikne: "Evo moje mame!" i poleti joj u zagrljaj.
Najljepša mama na svijetu... nema skupu odjeću, nakit i šminku ni modernu frizuru, ne krasi ju prestiž, popularnost, nema impozantnosti, nema luksuza i ostalih primamljivih stvari, sve je to nebitno jer oni koje se to pita ni na što od toga ne gledaju. Što onda ima najljepša mama na svijetu? Veli se da su najljepši nakit oko ženina vrata ruke njezina djeteta! A te ruke traže sigurnost, vjernost i ljubav. Takva se mama traži!
Istina je, ne možemo birati svoju obitelj, no možemo biti sigurni da Bog uvijek dobro za nas izabire! Kada je on tražio majku za svog Sina, izabrao je skromnu, poniznu i samozatajnu Mariju. Pogled prema njoj priziva u misli Isusove riječi koje slušamo ove nedjelje na Majčin dan: "Neću vas ostaviti kao siročad." Tim riječima Gospodin apostolima obećava svoju blizinu – vjernost; svoga Duha Branitelja – sigurnost; i potvrđuje svoju ljubav.
Je li to cilj traganja današnjih ljudi ili mi tražimo drugačije znakove ljepote, neke druge izraze Božje i ljudske ljubavi? Poput odraslih likova iz priče, ljudi ponekad zalutaju, počinju se gubiti obično kada prestanu tražiti pravu ljepotu i snagu koja ima moć mijenjati ono što nije dobro.
Zato je predivno na slavlju sakramenata vidjeti obitelji okupljene oko pravih vrijednosti. To su prizori koji svjedoče da mi ne možemo nikoga osim sebe promijeniti, ali ljubav može. Strpljiva i jaka ljubav mijenja sve jer ona je očitovanje Boga u životu onih koji njegove zapovijedi ljubavi čuvaju.
Ne možemo svoju obitelj birati, ali možemo birati hoćemo li je voljeti. Vlč. Ivica Cujzek
