U nedjelju nakon Bogojavljenja ili Sveta tri kralja slavi se blagdan Krštenja Gospodinova te time završava božićni ciklus liturgijske godine. Evanđelje ovog blagdana ponovno stavlja pred nas lik sv. Ivana Krstitelja. Prvo poglavlje Markova evanđelja sastoji se od trinaest redaka. Na nedjelju Krštenja Gospodnjega čuti ćemo događaj Isusova krštenja (Mk 1, 7-11). Ovim recima prethodi opis poslanja Ivana Krstitelja (Mk 1, 4-8), a slijedi kušnja u pustinji (Mk 1, 12-13).
U svega trinaest redaka prepoznajemo tri cjeline čije je poveznica prisutnost Duha. U dijelu koje prethodi Isusovu krštenju, u opisu poslanja Ivana Krstitelja, Isus je navješten kao „Onaj koji će krstiti Duhom Svetim“ (Mk 1, 8); na krštenju „Duh poput goluba silazi na nj“ (Mk 1, 10); dok u trećem dijelu „Duh ga nagna u pustinju“ (Mk 1, 12) gdje će biti iskušavan.
Evanđelist u Ivanu Krstitelju prepoznaje onoga koji priprema ljude na Isusov dolazak. Krstitelj je mnogim Židovima bio neobičan i snažan lik čijem se zanosu i ozbiljnost nisu mogli oduprijeti te su dolazili k njemu u pustinju da ih krsti u Jordanu. U tom krštenju Ivan naviješta dolazak Onog koji je „jači“ od njega, kojemu je usmjerenjo čitavo njegovo djelovanje i čije veličanstvo je toliko veliko da mu on, najveći od proroka, nije dostojan „odriješiti remenje na obući“.
Ivan je svjestan svoje uloge i zadaće i potvrdu svojeg navještaja dolaska Mesije doživljava u trenutku kada krsti Isusa: „I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“(Mk 1, 10-11)
Što ovi veliki znakovi otvorena nebesa, silazak Duha i glas s neba govore nama danas. Otvorena nebesa govore nam da je s Isusom došlo vrijeme pomirenja Boga i čovjeka, vrata između neba i zemlje zauvijek su otvorena. Silazak Duha poput goluba i za nas znači početak Božjeg života u nama kojeg primamo u sakramentu krštenja, a glas s neba nam prije svega svjedoči o Isusu, njegovom božanskom sinovstvu, da je on druga božanska osoba. A u sakramentu krštenja u kojemu po Isusu bivamo oslobođeni grijeha i postajemo djeca Božja ovaj glas i nama progovara „Ti si moje ljubljeno dijete“.
Koliko smo mi vjernici svjesni da je svatko od nas dijete Božje, voljeno i željeno, te da me On ne gleda kao jednog u masi mnogih nego kao jednog jedinog, neponovljivog? Živimo li kao dijete Božje tražeći Njegovu volju za moj život? Obraćam li Mu se kao njegovo dijete?
Blagdan Krštenja Gospodinova poziva nas da s vjerom živimo dar našega krštenja koje smo primili, da vjerujemo da smo djeca Božja te da se prepustimo vodstvu Duha Svetoga.
