Na svetkovinu Svi sveti Crkva slavi one koji su službeno proglašeni svecima i one koji nisu kanonizirani. Uz ovu svetkovinu, ne izdvajajući nijednoga sveca, možemo i trebamo razmišljati o svetosti kao takvoj. Naime, svi smo mi kao kršćani pozvani na svetost. Tako u Svetom pismu čitamo: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš”, (Lev 19,1). A Gospodin Isus Krist kaže: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48). Dakle, poziv na svet život nešto je što je neraskidivo povezano s našim kršćanskim identitetom.
Cilj našega života nije da nas jednoga dana Crkva službeno proglasi svetima, nego da nastojimo sveto živjeti. Budući da poziv na svetost dolazi od samoga Gospodina, moramo ga ozbiljno shvatiti i truditi se svim silama odgovoriti na nj. Možemo se s pravom upitati tko to može postići. Kako danas biti svet? Odgovor je jednostavan: Bog sve ljude tijekom povijesti poziva na svet život. Ne trebamo raditi ništa spektakularno, ne trebamo činiti čudesa, nego u jednostavnosti i skrovitosti izvršavati Gospodinove zapovijedi. Drugi vatikanski sabor naglasio je da su svi u Crkvi pozvani na svetost, prema svojim darovima i službama-u skladu sa svojim životnim prilikama, dužnostima i okolnostima (usp. LG 39-41).
U našem je narodu običaj da kao kršćani o svetkovini Svih Svetih, a posebno na Dušni dan, obilazimo grobove naših dragih pokojnih. Tada ih se na poseban način sjećamo, molimo za njih Boga da im bude milostiv i da ih primi u svoje zajedništvo. Razmišljajući o našim pokojnima potrebno je sjetiti se da ćemo i mi jednoga dana umrijeti. Ne znamo ni dana ni časa, ali znamo da nam je jednom stati pred lice Božje. Nemojmo se zavaravati kako imamo još vremena da budemo bolji ili kako imamo vremena da odgovorimo na Gospodinov poziv da živimo svetim životom. Sveto nas pismo uči da je čovjekov život prolazan, „kao trava što se zeleni, jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer već se suši i vene” (Ps 90,5- 6).
Ukoliko želimo „stvari” poredati po važnosti, onda je Gospodinova zapovijed i poziv na svet život u kršćanskom životu uvijek na prvom mjestu. Mi, kršćani ispovijedamo vjeru u uskrsnuće Isusa Krista i njegovu trajnu proslavu kod Oca. Po Kristovim zaslugama i mrtvi će uskrsnuti, istinski vjernici zadobit će u njemu život vječni. Živeći tu nadu, Crkva je stoljećima molila za pokojnu braću i sestre ako bi ih Bog priveo k sebi. Stoga nema mjesta bojazni pred smrću jer ona je nadvladana snagom Kristove žrtve na križu. Jer smo ljudi, razumljiva je i privremena tuga za umrlim najmilijima, ali kao vjernici brzo trebamo shvatiti i prihvatiti tu stvarnost prelaska k Ocu. Stvarnost Isusovog uskrsnuća hrabri nas jer i mi ćemo snagom Duha Svetoga biti uskrišeni na život vječni.
