Današnja nas liturgija potiče ne samo na cjelovitu vjeru o Bogu kojeg nam je Isus objavio nego i na klanjanje te na produbljenje života s Bogom. Slaveći ovu svetkovinu, prihvaćamo važnost zajedništva u životu Boga i ljudi. Tako postajemo sve više ljudi, ako se iskreno darivamo Bogu i ljudima. Odlomak prvog čitanja središnji je dio pjesme o Mudrosti kao objavi Božje stvarateljske moći i stalne prisutnosti među ljudima. Naravno da mudrosne tekstove u pjesničkom izričaju ne smijemo shvaćati doslovno.
Tako nam se ovdje mudrost prikazuje kao slika Krista – utjelovljene mudrosti Božje. Kao takav, Krist je s Bogom oduvijek i ostaje trajni znak Božje naklonosti prema ljudima. Pavao u poslanici Rimljanima naglašava potrebu čovjekova prijateljstva s Bogom. Istina, čovjek ga ne može zaslužiti ispunjavanjem vjerskih propisa, nego mu ga Bog nudi te se treba ponizno otvoriti Božjem milosrđu. To nam je darovano po Isusovu djelu otkupljenja, kojemu su vrhunac smrt i uskrsnuće. Hodamo stazama života puni nade da ćemo biti dionici Božje blizine kao pravi prijatelji.
Nadu u konačnu slavu osigurava nam doživljena ljubav Božja prema svakome od nas. Duh Sveti, koji nam je darovan u krštenju te neprestano djeluje u nama i u crkvenoj zajednici, znak je te ljubavi. Ona nam jamči da ne možemo zapasti u stanje u kojem bi nas Bog prestao ljubiti – mi ga u takvom stanju zapravo napuštamo i izbjegavamo. Ta činjenica o ljubavi Božjoj prema nama traži da uvijek iznova otkrivamo znakove Božje ljubavi u našem životu.
Odlomak iz Ivanova evanđelja dio je Isusova oproštajnog govora na posljednjoj večeri. Prije toga Isus je najavio da odlazi Ocu te se čudio, gotovo razočarao što su se učenici ražalostili na tu vijest, što nisu razumjeli Očev plan spasenja s njim. Nakon smrti na križu uskrsnućem se proslavio te učenicima objavljuje novu dimenziju prisutnosti među njima obećavajući im Duha Svetoga koji će ih upućivati u istinu. Otvorit će im srce i pamet da shvate puninu objave u Krist, kako bi je naviještali ljudima dobre volje iz svih naroda.
Pod vodstvom Duha učenici znaju da ljudska povijest ima smisao i da Bog svoj plan spasenja sigurno vodi prema ispunjenju. Taj Duh Istine vodi i danas čitavu Crkvu kao zajednicu krštenika povezanih s Isusom po vjeri i krštenju. Crkva nas poziva na to zajedništvo u životu Oca, Sina i Duha tako da se svojim djelima uključujemo u život Crkve po liturgiji, svjedočkom življenju i karitativnom djelovanju u svojoj životnoj sredini.
