U ovim svetim danima koji su pred nama, kada ćemo u najljepšim, najbogatijim i najsadržajnijim liturgijskim obredima Velikoga tjedna sudjelovati samo posredstvom sredstava društvene komunikacije, pozivam vas poštovani čitatelji na otvorenost srca za navještaj Božje riječi.
Upravo u toj Božjoj riječi uočiti ćemo postupnost rasta vjere u uskrsnuće koju nam svjedoče apostoli. Oni su bili pripremani za događaj uskrsnuća u svojem hodu s Isusom. Pripremao ih je Isus događajem preobraženja na gori, najavljivao ima je svoju muku i smrt, pred njihovim je očima uskrisio Lazara kako bi povjerovali da je Sin Božji. U svom dijalogu s Lazarovom sestorm Martom Isus govori: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ (Iv 11, 25 – 26).
Priprema apostola na događaj Isusova uskrsnuća svoj vrhunac doživljava u događajima kojih se spominjemo u velikom tjednu: Isusovom ulasku u Jeruzalem, posljednjoj večeri, Getsemanskom vrtu, Golgoti. Unatoč tome, činjenica praznog groba zbunjuje ih, čudi, plaši.
No, u prvom čitanju na sam blagdan Uskrsa možemo osjetiti Petrovo uzbuđenje i radost kada govori: “Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.” (Dj 10, 39 - 41) Malo pomalo to uzbuđenje zahvaća čitavu zajednicu: Isus je uskrsnuo, a mi smo tome svjedoci!
Naime, pedeset dana od Isusova uskrsnuća apostoli će u redovitim susretima s Uskrsnulim rasti u vjeri. Apostol Toma imat će priliku staviti svoj prst na mjesto Isusovih rana i povjerovati, Uskrsnuli koji im se ukazuje nije tek neki tajanstveni duh nego stvarni, živi Isus koji ih hrani, koji im tumači Pisma. Na taj će ih način Uskrsli pripremiti za silazak Duha Svetoga koji će od njih učiniti hrabre svjedoke Njegova uskrsnuća. U toj vjeri apostola i prve Crkve po snazi koja dolazi po Duhu Svetom, događaj Isusova uskrsnuća jest radosna vijest za ljude već dvije tisuće godina.
A mi? Mi moramo u Isusovu školu vazmenog otajstva, već od danas, kako bismo i u ovogodišnjoj proslavi Uskrsa obnovili i ojačali svoju vjeru, pronašli snage da u ovim teškim i izazovnim vremenima svjedočimo radost i ponudu vječnog života svakom čovjeku. To pak ne možemo drugačije nego u zajedništvu s onima koji vjeruju u uskrsnuće i nastoje u svakodnevnici očitovati plodove Duha koje apostol Pavao opisuje u poslanici Kološanima: “milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost” (Kol 3, 12), oproštenje, ljubav i mir.
