Sretan ti rođendan, draga Crkvo!

| 17.5.2021. u 21:39h | Objavljeno u Promišljanje

Legenda kaže da kada zvijezda pada, jedna duša odlazi u nebo. Sjaj padalice podsjeća na silazak plamičaka Duha Svetoga koji svakoj duši iz kaljuže ovoga svijeta osvjetljuje put prema nebu.

Kao kada promatramo svu čudesnost zvjezdanoga neba, kao kada se prisjećamo svojih predaka koji, živopisno, pale za nas svjećice na nebeskim oknima, tako nam, slušajući o događaju koji se zbio na Pedesetnicu, zaigra srce od ljepote i dragosti kojom nas za rođendan Crkve časti naš nebeski Otac.

No želimo li dosegnuti puninu smisla blagdana Duhova, moramo ostaviti svoju zadivljenost senzacijama jer Duh Sveti, spuštajući se na zemlju, i nas spušta na zemlju - u realnost i običnost naše svakodnevice. Ne dolazi on u neku daleku i tuđu, bolju ili ljepšu stvarnost, već u tu „kuću u kojoj su bili“ i ne iznenađuje nikakvim fantastičnim spektaklima, nego upravo onim najintimnijim i najpoznatijim: „materinskim jezikom“ punim razumijevanja.

Očekujemo li neviđena nadahnuća i čudesa od Duha Svetoga, vjerojatno ćemo se razočarati jer čuda ne nastaju iz neviđenoga, ne pojavljuju se iz ničega, nego se rađaju iz gorljivosti volje, iz strpljivosti čekanja, iz ustrajnosti molitve, jednostavnosti življenja i radosti služenja. U takvo raspoloženje Duh Sveti unosi jasnoću i brani istinu.

Ne sviđa se svima istina. Mnogi će je pokušati utrnuti, neki i napadati, ali iskren se vjernik toga ne plaši, nego uporno pali svagdanja mala svjetla. Jedan osmijeh, jedna lijepa gesta, priznanje, blaga riječ ili blizina sama – tu je izvor „veličanstvenih djela Božjih.“ Jer velika se svjetla nakon predstave gase. Čak i sunce uvečer zađe! A ništa ne može ugušiti maleno svjetlo u duši dobroga čovjeka koga čak ni smrt ne može spriječiti da odiše ljubavlju i zrači nadom. To je slika Crkve koja u svoje majčinsko krilo prigrljuje svakog putnika što traži tu mrvu sigurnosti da je i za njega upaljeno svjetlo uz koje ga netko odano voli i čeka.

Sve dok bude među nama dobrih ljudi, nikada se ne dajmo uvjeriti da su naše situacije bezizlazne, trud uzaludan, a nastojanja beznačajna! Jer ako su pozlaćena istinom Duha Svetoga, onda mi ne čekamo čudo, nego jesmo Božje čudo kojim on osvjetljava i marnom rukom miluje prelijep obraz svoje ljubljene Crkve.

Draga moja Crkvo, čestitam ti rođendan svih dobrih i dragih ljudi koji neumorno pale mala svjetla na zemlji približujući je žuđenom zajedništvu u nebu! Čuvaj nas, svoje rođendanske svjećice, da nas ne ugase vjetrovi zla i podržavaj svjetlo u nama da se ne izgubimo, već da jedni za druge imamo srca gorjeti i pokazivati put prema pragu doma u nebesima.

Sveta Majko izranjenih, ali nepokolebljivih; ponosna Majko hrabrih i radosnih, sretan ti rođendan!

Označeno u