"Uzmi sveto raspelo u svoje ruke, izljubi Njegove rane s velikom ljubavlju i zamoli ga da ti održi propovijed." Ove riječi sv. Pavla od Križa na petu korizmenu nedjelju posebno odzvanjaju jer u nedjeljnom evanđelju slušamo kako pismoznanci i farizeji, također, nešto u ruke uzimaju. Oni uzimaju kamenje, i to s duplom dozom gnjeva i mržnje – nasrnuvši izravno na grešnicu i podmuklo na Isusa kako bi ga mogli optužiti.
Njegov odgovor bio je neočekivan. On se sagnuo i pisao po tlu, nije uopće komentirao njihovu podlost, ali kako su oni i dalje navaljivali, rekao im je: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I nastavio pisati po tlu.
Pred Isusom je bila teška situacija, i on joj je pristupio ponizno. Najprije se sagnuo, a onda progovorio. Ni današnji propovjednici nemaju lagan zadatak. Riječ Božja zahtjevna je, složena, živa, to je Božja osobna poruka čovjeku današnjice koju treba posredovati bez populizma i senzacionalizma koji je u trendu u našem društvu. Osim toga, moderan čovjek lako dolazi do informacija pa zadaća propovijedi danas nije naučiti ga nečemu što ne zna, nego, rekao bih, prije svega, ponuditi mu izlaz iz besmisla i otvoriti vrata nade te dati autoritativno, vjerodostojno svjedočanstvo vlastitog života.
Posljedice aljkavosti mogu biti dalekosežne, a borba za duše danas je žestoka i ne dozvoljava šlampavost. Zlo se više niti ne skriva, sram se sve manje njeguje, ljude više niti ne iznenađuje spuštanje letvice prihvatljivoga i srozavanje kriterija savjesnoga. S druge strane, osjeća se buđenje iskrenih vjernika. Osjeća se njihov entuzijazam i živa želja za Božjim redom u svijetu.
Osjeća se snaga samozatajnih i poniznih radnika na njivi Gospodnjoj diljem naših župa, hrabrost Božjih ljudi, svećenika koji sa svojim suradnicima marljivo rade i predano žive i ne propovijedaju po priručnicima ili iz svojih velikih pameti, nego po srcu iz svoje velike ljubavi – blago, ali direktno i istinoljubivo.
Da bi te propovijedi doprle do slušatelja, treba najprije prestati okretati očima, jer je propovijed duga ili kratka ili ovakva ili onakva, i zagledati se u križ. Treba odbaciti ono što se poput kamenja uzima u ruke: egoizam, individualizam, umišljenost i nedodirljivost, suparništvo, osude i kritizerstvo, "ja sve najbolje znam" stav; i uzeti u ruke križ.
Želi li tko čuti savršenu propovijed, na tragu misli sv. Pavla od Križa, savjetujem neka pogleda ovih dana povorke mladih i starih, zdravih i bolesnih, jakih i slabih, velikih i malih, koji sa svojim pastirima na biskupijskim ili župnim križnim putevima izlaze na ulice, prolaze naseljima noseći raspelo u rukama i ne stide se, ljubeći Njegove rane, slušati Njegovu propovijed. Vlč. Ivica Cujzek
