Nadaleko se proširio epitet, koji je netko stvarno lijepo osmislio, Varaždina kao grada u kojem spavaju anđeli. Svi mi koji s ponosom kažemo da smo Varaždinci prepoznatljivi smo u toj nježnoj slici.
Što je grublji svijet oko nas, to više čeznemo za nježnošću. Možda nam je baš zato tako draga misao iz evanđelja 12. nedjelje kroz godinu kojom Isus ohrabruje svoje apostole: "Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene."
Ta je misao toliko prožeta blagošću i pažljivošću da poželimo ništa više ne reći i ne čuti, samo pustiti da nam Božja nježnost pripovijeda u tišini. No Božja riječ nije poput priče za laku noć, ona nas ne želi uspavati, baš suprotno: "Što na uho čujete, propovijedajte na krovovima."
Božja riječ ne želi nas uljuljati u osjećaj da je sve u redu kad nije, ne želi da zataškavamo zlo koje se ušuljalo među nas i da skrivamo ili se skrivamo od onoga što nije kako Bog zapovijeda, naprotiv: "Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati."
Božja riječ ne želi da si tepamo i tetošimo se bajkama da će sve biti dobro jer neće ako nešto ne poduzmemo, neće ako poruku Božje nježnosti ne shvatimo ozbiljno i ne donesemo je do onih koji su u svojim mukama najpotrebniji čuti riječi: "Ne bojte se."
Snagu Božje nježnosti moramo donijeti onima koji nemaju ni za šišanje, a kamoli za frizuru; koji su zbog kemoterapija izgubili vlasi na glavi; koji su pretrpjeli nasilje, bijes koji se i slikovito opisuje čupanjem kose.
Stravična je i sama pomisao na jedno svjedočanstvo iz Domovinskog rata. Jedna je djevojka mučena tako da je morala jesti vlastitu kosu. Neka netko toj ženi objasni da zlo nije stvarno, da nije jako i da se protiv njega ne treba boriti!
Božji odgovor na njihov vapaj poziv je nama na borbu protiv zla. Oni koji ga ne žele čuti, opravdavat će se riječima: "Zašto to Bog dopušta?" Treba biti jasan – Bog to ne dopušta, on to izričito zabranjuje! Nego čovjek izabire hoće li zažmiriti ili nešto poduzeti.
Pojam "teologija nježnosti", koji se vezuje za papu Franju jer on često govori o toj Božjoj osobini, ne znači predati se sentimentalnosti i romantičarskoj tromosti. I papa naglašava da ne može nježnost ostati na ugodnosti, nego ide na križ gdje božanska nježnost proizlazi iz Gospodinovih rana. Dakle površno zaustavljanje na divljenju Isusovoj pažnji dovodi nas u kontradiktornost! Ne možemo prespavati život! Ne možemo više drijemati i sanjariti, dužni smo nešto poduzeti!
Vrijeme je da probudimo anđele koje smo uljuljali u san u svojim sredinama i svojim nutrinama. One varaždinske, barokne koji su uvijek u pokretu i nemaju vremena za gubljenje. Za odmor bit će dovoljno vremena – prema misli sv. Leopolda Mandića – u raju! Vlč. Ivica Cujzek
