Liturgijska nam čitanja ove nedjelje govore o činjenici da Bog ne napušta čovjeka kad mu je najteže, kad misli da više nema izlaza iz njegove bijede, samoće, napuštenosti - iz njegove pustinje. Bog je po prorocima naviještao dolazak Spasitelja i istinski vjernici životne su teškoće nadvladavali nadajući se Božjem dolasku.
Trebamo si priznati i prihvatiti činjenicu da smo svojom krivnjom, svojim propustima i zlim činima dospjeli u pustinju, u ropstvo grijehu. Da bi se u našem srcu, u našim životima ponovno rasplamsala ljubav i da bi se Bog nastanio u našem srcu, potrebno je odbaciti sve što ne valja, očistiti se od zla i odbaciti sve što ne valja u našem životu, sve što nas dijeli ili udaljava od brata čovjeka i našeg Stvoritelja.
Nadu u Božji dolazak trebamo jačati svojom zauzetošću u pomaganju potrebnima, u nastojanjima da se susretnemo s Bogom, da čujemo njegov glas i da ostane u nama. Taj put k Bogu ispunjen je i žrtvama, odricanjima, ali i radošću Božje blizine.
Naši nedjeljni euharistijski susreti su oaze u pustinji svagdašnjice. Tada doživljavamo i priznajemo da smo krhki ljudi koji ne mogu nastaviti životno putovanje bez novog oslanjanja na Boga, aktivno prisutnog u ljudskoj povijesti. Onima koji mu dolaze u pustinju, spremni na obraćenje, Ivan Krstitelj obećava: "Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje."
Trebamo nastojati mijenjati se i radosno prihvatiti spasenje koje nam Bog nudi. U vremenu kad je Krstitelj svoje suvremenike javno pozivao na obraćenje i krštenje politička i vjerska situacija u Palestini bila je zamršena, s naglašenim častohlepljem, praznovjerjima i tlačenjima. Mi smo danas svjedoci nepravednih javnih optužbi, prijevara, previranja, ugrožavanja ljudskog života i dostojanstva čovjeka. Nemojmo se predati malodušju i razočarenjima jer i u tom i takvom svijetu svaki pojedinac može doživjeti spasenje Božje, ako se s radošću otvorimo Bogu koji spašava u Kristu.
Potrudimo se u ovom vremenu priprave za Božić, u sebi poravnati sve staze i brežuljke koji nas dijele od Boga i bližnjih. Odbacimo sve što nam prijeći doživjeti blizinu milosrdnog Oca. Naučimo se kao vjernici otkrivati i prepoznavati znakove njegove prisutnosti u pustinji svagdašnjeg života. U ispitu savjesti pitajmo se koliko smo razumljivi drugima, koliko je naš život potkrijepljen onime što govorimo, koliko smo Kristovi svjedoci i dolazi li On po nama onima koji ga još uvijek traže i iščekuju?
