U vremenu kada smo pozvani, molitvom, pokorom i dobrim djelima obnoviti svoju vjeru, proživljamo veliku kušnju vjere i pouzdanja u Boga, poslušnosti biskupima i vodstvu Crkve. Do jučer nezamislivo postala je stvarnost. Vjernici nemaju mogućnost slaviti svetu misu, pričestiti se, ispovijediti, okupljati se.
Naime, od petka 20. ožujka prema Odredbi biskupa Hrvatske biskupske konferencije sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima.
Svećenici slave svetu misu bez sudjelovanja zajednice. Dijecezanski biskupi, sve do opoziva, vjernike u Hrvatskoj oslobađaju obveze sudjelovanja na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj misi i potiču neka vjernici ovu obvezu zamjene molitvom, postom, dobrim djelima, čitanjem Božje riječi, molitvenim sudjelovanjem u prijenosu euharistijskoga i drugih slavlja, prenošenih putem radija, televizije i drugih elektroničkih sredstava.
Ova situacija bez svetih misa i fizičkog zajedništva vjernika svima teško pada, ali s ljubavlju, poniznošću i vjerničkom odanošću prihvatimo odluke naših biskupa. Sad je vrijeme da izvadimo iz svojih "duhovnih posuda" sve što smo tijekom godina skupljali. U svojim obiteljima molimo krunicu, čitajmo Bibliju, čitajmo duhovno štivo, izmolimo križni put u obitelji... i ne bojmo se... Bog nas ne kažnjava jer naš Bog je ljubav. Iskoristimo ovo vrijeme kada je sve utihnulo da osluškujemo glas Božji.
Isusov povijesni hod ovom zemljom koji pratimo u evanđeoskim izvještajma u korizmi približava se kraju i Isus priprema svoje učenike na događaj Velikog petka, ali i događaj uskrsnuća. Lazarovo uskrsnuće, o kojem ćemo čuti na 5. korizmenu nedjelju, postaje znakom Isusovog božanskog očitovanja kako bi njegovi učenici došli do vjere, kako bi se pripremili na Isusovu muku, smrt.
Čitajući ovaj izvještaj zaustavila sam se na možda ne baš očitoj stvarnosti prijateljstva i zajedništva koje učenike, Lazarove sestre i prijatelje dovodi do vjere u Isusa. Boraveći s Isusom, slušajući ga, slijedeći njegov put, njegujući zajedništvo i prijateljstvo, svi su oni došli do vjere. Prijatelji prenose molbu sestara Isusu da dođe spasiti Lazara, oni odvaljuju kamen s groba kako bi Njegova riječ doprla do mrtvog Lazara, oni su mu oslobodili lice, ruke i noge od povoja. Prijateljstvo i zajedništvo postaje put rasta u vjeri.
Možda ovo vrijeme koje nam uskraćuje fizički boraviti zajedno ponovno u nama probudi čežnju za pravim odnosima, čežnju za bližnjim i čežnju za Bogom. Možda smo pali u neku ravnodušnost, rutinu u svojoj vjeri, stoga je ovo vrijeme da razvijemo čežnju za Riječju, svojom zajednicom, euharistijom.
