Pred vjernicima su najsvetiji dani liturgijske godine, dani u kojima se prisjećamo i slavimo naše otkupljenje po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Ove godine te ćemo dane živjeti zatvoreni u svojim domovima, bez liturgijskih obreda s narodom u našim crkvama.
Nedostajat će nam sigurno obredi i običaji, ali ne smijemo zaboraviti da se pojavnost, ova našem oku i našim osjetilima dohvatljiva, promijenila, ali je bit ista. Prilika je ovo da ojačamo našu kućnu Crkvu u kojoj ćemo pratit obrede posredstvom, televizije, radija, interneta, ali ćemo možda više nego ikad osjetiti važnost zajedništva, važnost prenošenja i življenja vjere u našim obiteljima.
Na nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, čuti ćemo izvještaja o muci Isusovoj kako ga je zapisao evanđelist Matej, a prenosi nam poruku Isusovog dobrovoljnog predanja u ruke čovjeku kako bi prinjevši žrtvu vlastitog života spasio čovječanstvo.
Zasluge Isusovog spasiteljskog djela nadilaze vremenske i prostorne granice ondašnjeg Izraela. I čovjeku današnjice ponuđeno je spasenje po žrtvi Isusova života, a vrijedit će isto i za sve buduće generacije. Mogli bismo reći da je poruka Isusova života i smrti univerzalna bez obzira što se mijenjaju vremena, društvena uređenja, civilizacije. To je potrebno jer je čovjekovo srce i dalje ranjeno grijehom i dalje se teško mijenja i oblikuje na sliku Božju, i dalje je jednako onom povijesnom čovječanstvu koje je osudilo, mučilo i razapelo Isusa.
Pogledajmo samo neke od likova u Matejevom izvještaju. Svatko od njih pokazao je svoje pravo lice. I apostoli, i vlast i narod. Apostoli su se pokazali kao oni koji su još bili prožeti 'interesom', sad kad im se čini da sve gube odriču se ljubavi i prijateljstva s Isusom. Juda ga izdaje, Petar zatajuje, a ostali su se razbježali.
Interesantna je i općenarodna zaslijepljenost. Ustaju protiv samih sebe, protiv svojih nadanja. Postavljaju se krivo makar žele ispravno. I sve ide ukrivo. Ne prepoznaju ljubav, dozvoljavaju da se s njima manipulira, podržavaju čak one s kojima se ne slažu, koji ih iskorištavaju. I tu dolazimo do vlasti, bilo religijske bilo svjetovne, koja se boji da bi ih Isusov navještaj Kraljevstva Božjeg mogao ugroziti u njihovoj poziciji vlasti i moći.
Kao čovječanstvo i nismo baš napredovali. I danas se vlast boji konkurencije, narod dopušta manipulaciju, a pojedinci teško ostavljaju po strani vlastite interese. A sve je ovo znak da smo se malo odmakli od početka, da zapravo nismo prihvatili plodove Kristove muke. Kao da nju redovno slavimo, ali ne prihvaćamo njezinu poruku i ljubav. I ovaj Veliki tjedan, počevši od slavnog ulaska Isusovog u Jeruzalem pa do mučnog uspinjanja do vrha Golgote, vodi nas da nas pročisti, da nas dovede do našeg unutarnjeg uskrsnuća. Ne propustimo ovu priliku.