Prvi dan nove godine označen je predivnom slikom i neiscrpnom inspiracijom koju nam pruža evanđelist Luka u Bogorodici koja pohranjuje i u srcu prebire sve događaje vezane za Svetu Obitelj, za Sina Božjega, tim više što na zadnji dan stare godine Crkva razmatra navještaj sv. Ivana o Božjoj Riječi koja se utjelovila i nastanila među nama.
Kakvo je to bilo iznenađenje za ljude na razmeđu vjekova da se u srce jedne skromne žene piše prošlost i budućnost, da se u njemu spaja Stari i Novi zavjet, da u ritmu tog srca zakuca srce Spasitelja. Bilo je to moguće jer ona je dopustila da Duh Sveti u čistoći i jednostavnosti njena života piše svoju posvetu čovječanstvu.
U tom smislu Marijino je srce slika Biblije. Stranice Svetog pisma ispisali su ljudi nadahnuti Duhom Božjim, u njima mi prebiremo ono što je Marija prebirala u svom srcu – živom spomenaru Božje ljubavi, živom Pismu Božjem.
Isus Krist konačna je Božja riječ u kojoj je sva punina, ne može se njoj ništa dodati ni oduzeti, zato je Biblija dovršena knjiga. Ako je, zbog toga, presmiono reći da smo mi Biblija koju Duh Sveti danas piše, onda je na mjestu reći da smo mi njezin odjek. Jer svaka izgovorena riječ ima i onaj neizrecivi dio koji se ne može zapisati i zvuk koji živu riječ prati.
A Bog ne prestaje govoriti, njegova riječ ne prestaje odjekivati, njegova stvarnost ne prestaje kucati na naša srca. Ne može se njegovoj ljubavi staviti točka. Nije to mogao ni Herod ni Pilat ni drugi moćnici koji su kroz povijest pokušali Boga i Bibliju maknuti s lica zemlje. Nisu mogli i neće moći jer Božja riječ ima odjek u Božjim ljudima – u nama, u našim srcima.
Konačno, Isus je s križa svakoga od nas "pohranio" u srce svoje Majke. Kako je lijepo znati da smijemo boraviti u zaštiti te svetosti. Pogotovo kada se osili oholost i zavist, kada se zlo nadima, a mač boli i našim životima prijeti. Kako je dobro tada u majčinskom brižnom i hrabrom srcu zahvalno prebirati sve što smo već proživjeli i otkrivati da još ima snage, još možemo dalje.
S tim mislima usudimo se u novu godinu Marijinim tragom krenuti iskreno i od srca. Usudimo se u središte svog ponosa, ljubavi i dobrote staviti vrijednosti za koje se ona borila, u prvom redu dragoga Boga i svoju obitelj. Iznenadimo svijet ljepotom takva življenja!
Od malena sam promatrao i divio se čipkarskim bravurama svoje bake i Lepoglavčica. Ljepotu i vrijednost njihovih radova najbolje ističe jednostavnost podloge na kojoj su izloženi. Jednostavnost života najbolja je podloga na kojoj će Duh Božji rado ispisivati svoje bravure, svoja čuda.
Takva, čudesna neka vam bude nova godina, u kojoj će vas i vaše bližnje Duh Sveti oduševiti kada s njime budete prebirali stranice svog srca! Vlč. Ivica Cujzek
