Uskrsli Gospodin pred nas, kao i pred svoje apostole koji su cijelu noć radili, ali nisu ništa postigli, dolazi s pitanjem: "Imate li što za prismok?" Neobična je ta riječ kojom kao da se u Ivanovu evanđelju, za razliku od Lukina gdje Uskrsli pita imaju li što za jelo, želi nešto posebno istaknuti.
Riječ prismok otkriva Boga željnoga naše blizine i prisnosti, našega "života u izobilju". Prismočiti znači pojesti nešto uz kruh ili umačući kruh u nešto, nešto da zalogaj bude ukusniji, u prenesenom smislu, da život bude slađi, krepči, bolji.
Kao što i mi često gledamo u svoje jade, Isusovi učenici razočarano su gledali svoj neuspjeh, prazne mreže i gorčinu svojih muka te nisu bili svjesni da životne slasti traže na krivim mjestima. No Gospodin ne dopušta da se njihovo vrijeme pretvori u prazno životarenje. Takav je naš Bog! Dok đavao očekuje da ljudi budu isprazni, očajni i tužni, Bog želi da u životu, ne samo preživljavaju, nego u njegovoj ljepoti uživaju, da im "radost bude potpuna".
Snažan je to poticaj na zahvalnost za dar života, ali i za otajstvo uskrsnuća. Traženjem nečega za prismok Gospodin je odagnao sumnje učenika pokazavši im da je živ jer duhovi i mrtvaci ne osjećaju glad. A s obzirom na nastavak teksta gdje Isus inzistira na ljubavi, jasno je da se tu ne radi samo o trenutnom zadovoljavanju životnih potreba.
Što, zapravo, Isus traži, tj. koja su prava njegova pitanja? Možda imate li što nade ili volje? Malo vremena za Božje stvari? Imate li snage i hrabrosti svjedočiti? Imate li osjećaja, srca za čuti Božja nadahnuća i vidjeti njegova dobročinstva? Imate li suosjećanja, riječi priznanja za brata čovjeka, podrške za onoga koji treba pomoć da osjeti kako ga Bog voli?
Ljubav – to je prismok života! To je ono nešto što od nas traži Bog. Uspjeh počiva u ljubavi i dolazi onima koji ono što rade vole. Ljubav je začin života koji nas podiže i snaži pred sadašnjim i budućim nevoljama. Takav pristup odaje da smo Božji jer svjedočimo vedar i pozitivan – uskrsni stav u iskustvu egzistencijalne borbe. Bog traži našu suradnju u otkrivanju toga bogatstva kojim obilujemo jer ne želi da postanemo duhovni mrtvaci kojima ništa nije po volji, koji će kukanjem zapapriti i svoj i tuđi život jer im čitav svijet nije dovoljan da bi bili zadovoljni.
Dragi čitatelji, imamo sve što trebamo, i da si život zagorčamo, i da si ga zasladimo. Držimo se te druge strane na kojoj uz nas kuca srce živoga Boga. Sjetimo se da je on kruh života koji nas poziva da se saberemo, da napunimo svoje mreže zdravim i zrelim odlukama te zasučemo rukave kako bismo sve milosti sakramentalnog života i sve blagodati ljudskog zajedništva dovukli do obala svojih svakodnevica.
