Nedavni potres u Zagrebu i okolici ostavio je mnoge obitelji bez krova nad glavom, bez doma. Samo zamisliti nešto tako dok u udobnosti svojega doma čitamo novine ili internetske portale vjerujem da u svakome od nas izaziva nemir i nelagodu. Naravno da građevina ne čini dom, ali dom čini mir i sigurnost koji u toj građevini osjećamo.
Slušati liturgijska čitanja, a posebice evanđelje 5. uskrsne nedjelje u ovom društvenom kontekstu može biti vrlo utješno, jer nam može osvijestiti činjenicu da toliko željeni mir i sigurnost dolazi od Boga.
Spomenuto evanđelje u ovom postuskrsnom vremenu vraća nas u dvoranu Posljednje večere, u trenutke kada Isus svoje apostole priprema na rastanak koji je pred njima. Isus im najavljuje svoj odlazak: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Iv 14, 2-3)
Ovakve Isusove riječi zbunjuju i uznemiruju apostole te Isusu postavljaju pitanja: kamo, gdje, kako? Znao je da će ih uznemiriti zato im uvodno govori možda najljepše riječi koje možemo čuti ovih dana: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” (Iv 14, 1)
Zar je tako malo potrebno za mir i sigurnost? „Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“, pripravio sam Vam mjesto, nastanite se u meni. Ali gdje, kako? Ista pitanja muče Isusove učenike i danas. Gdje nije „dom“ s onu stranu smrti nego „dom“ koji se u našem srcu ostvaruje kada dopustimo da se Bog nastani u nama, da naš život bude Božje boravište. Gdje nije samo mjesto nekog budućeg života s Isusom nego mjesto našeg zajedništva s Isusom u zajednici, Crkvi kojoj Vazmenim otajstvom muke smrti i uskrsnuća postavlja temelje, „kamen zaglavni“. A kako? Na to je pitanje Isus odgovorio apostolu Tomu u evanđelju: „Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Iv 14, 6)
Kako to razumjeti? Evo što piše prof. Raguž u Živom vrelu razmišljajući nad ovim tekstom: “Osjećate li kako gine naš razum pred ovim misterijem koji jedino donekle možemo spoznati, samo ako ponizno molimo Duha Svetoga da nas on prosvijetli. Mislim da nam Isus želi reći sljedeće: 'Ja sam sve! Ja sam Put koji vodi do Istine, ali ja sam i sama Istina.' A to znači da je Istina osoba, odnos; ona je nastanjenost u Isusu po vjeri, napuštanje sebe, a ne hladna teorija bez odnosa, „objektivna spoznaja“. Zato nam Isus govori: 'Kreni sa mnom i onda ćeš doći k meni, jer ja sam Istina. Ne ideš nikamo bez mene i ne ćeš nikamo ni dospjeti bez mene.' Ako to učinimo, primit ćemo sam Život, jer Krist je Život. Shvaćate li dubinu Kristovih riječi? Živiš punim plućima, a ne ovako jalovo kako mi inače živimo, samo kad s Isusom dođeš k njemu i kod njega se nastaniš!“
