Dragi čitatelji, dobre i lijepe uskrsne želje koje traže put do vaših srdaca prolaze kroz getsemanske, kalvarijske i golgotske rane. Upravo njihovi obrisi u doslovnom smislu i u smislu prenesenom na naše životne borbe pismom vjerodostojnosti ispisuju jednu od najljepših uskrsnih poruka: Bog nas ni u kojoj situaciji ne može i nikada neće iznevjeriti!
Ta istina u temeljima je iskustva svakoga tko na vlastitoj koži osjeća borbu dobra i zla. Ne treba naglašavati kako sve bogatstvo ljudskog znanja i umijeća počiva na pobjedi dobra i zagledano je u Krista koji nije pričao da se može, nego je porazio zlo i pokazao da se može.
I to ne u slatkorječivosti, na papiru, u teoriji, u formulama, simbolima, nego u surovosti stvarnosti. Činjenicu da je dobro jače od zla nitko ne može poreći ni zaobići, no nisu svi svjesni da to nije samo po sebi tako. Netko iza toga stoji. Netko je omogućio da tako bude. Netko je zlu stao na kraj.
Zadnjih godina sve češće uskrsni blagdani i praznici nazivaju se proljetnima. To je samo jedna od opasnih nepromišljenosti kojima se okoliša oko činjenice da bi svi naši napori pali u vodu da Isus nije uskrsnuo. Kaže i apostol Pavao da je bez uskrsnuća vjera uzaludna!
Damo li se na taj i slične tragove zaobilaženja svjedočanstva vjere u uskrsnuće navesti, bila bi naša vjera samo hvalevrijedan svjetonazor, a naš trud i žrtve, nadanja, radosti i ljubavi, naši životi bili bi lijepe priče kojih će se netko možda u dogledno vrijeme sjećati ili uskoro zaboraviti. I to je to!?
Ljudski je život neizmjerno više upravo jer je Krist uskrsnuo! Ali proslava uskrsnuća zahtijeva veći napor od slavljenja, primjerice, proljeća! Ako vjerujemo da je Isusovo uskrsnuće stvarnost, a jest, onda više ne možemo živjeti djetinjasto i neozbiljno, bez osobnog susreta sa živim Bogom. To potvrđuju i direktne riječi Tomislava Ivančića: "Naša vjera treba odrasti, a njezina je hrana molitva i Božja riječ."
U biblijskim izvještajima primjećujemo kako vjera svjedoka Uskrsloga Krista odrasta: iz potištenosti i tjeskobe u radost, iz cendravosti i razmaženosti u odgovornost, iz rastresenosti i paničarenja u mir, iz straha u hrabrost, iz patetike u realnost, iz suzdržanosti i zatvorenosti u ponizno i požrtvovno služenje, iz bježanja od križa u njegovo prihvaćanje.
Kako u biblijskom kontekstu, tako i danas, Gospodin ne ispunjava samo ljudska primarna čeznuća, nego ih podže na višu razinu povjeravajući čovjeku poslanje. Sreća Uskrsa rađa se kada do srca Božjega izraste naša odlučna spremnost za prihvaćanje te zadaće, koja u snazi zrele vjere plodi sretnim Uskrsom i za druge ljude.
U tom duhu neka vam je sretan susret s Gospodinom, koji vas nikada neće iznevjeriti! Vlč. Ivica Cujzek
