Duh evanđeoske poruke o vjernosti muža i žene i o dječici u Isusovu naručju podsjetio me na anegdotu u kojoj je učiteljica zadala đacima napisati sastavak na temu što bi tražili od zlatne ribice. Jedan ju je rad osobito rastužio. Djevojčica je napisala da želi živjeti kao televizor u svojoj kući jer bi htjela da ju njezina obitelj ne ignorira, nego da se okuplja oko nje, da žele provoditi vrijeme s njom, da ju čuju i shvaćaju ozbiljno.
Kada se učiteljičin muž vratio s posla, pročitala mu je sastavak, a on se počeo zgražati kakve užasne roditelje ta djevojčica ima. Tada mu je supruga otkrila da je sastavak napisala njihova kći.
Razmišljam kako se osjećaju ljudi u mojoj blizini. Kako se Bog osjeća u mom domu, u našim obiteljima, u našoj Crkvi? Osjeća li se zapostavljeno? Je li mu dosadno? Je li ljudima on postao naporan?
Razmišljam jesmo li se kao društvo i prema Bogu i prema bližnjima počeli ponašati kao prema televizoru ili nekom drugom tehnološkom postignuću koje možemo prekinuti, stišati ili pojačati, promijeniti program, ugasiti, kupiti...
Razmišljam gledamo li prema Gospodinu i bližnjima kao prema zlatnoj ribici ili zlatnom programu izmišljenom da ispunjava želje, napravljenom da se njime lako barata, da ga se posjeduje i koristi po potrebi.
Razmišljam o okorjelosti srdaca, koja je mučila farizeje Isusova vremena, u kontekstu okorjelosti koja nas muči, o našoj priviknutosti na zemaljska programiranja i našem otporu prema razumijevanju Božje stvarnosti. O našim pokušajima da promijenimo Božju stvarnost, kao da smo mi stvoritelji, kao da mi vladamo nad svime.
Razmišljam kako danas čovjek lako nasjedne na pradavnu Luciferovu prijevaru: "Vi ćete biti kao bogovi", samo ako Boga ne budete slušali.
Razljutio se Isus i na svoje učenike koji su, slijedeći razmišljanja svijeta, branili dječici, kakvih je kraljevstvo Božje, da mu priđu. I promašili najbitnije: zagrljaj Božji.
Dragi čitatelji koji tražite Božji program u svom životu, tri su traga koji ga najsigurnije promašuju: Požuda tijela. Požuda očiju. I oholost života. Njih najprije odrješito napustite jer prateći ih, i mi priječimo dolazak Božjega kraljevstva. Bog se ne može pronaći na programima koji sebi žele ugoditi, koji sebe promoviraju, koji zanemaruju vjernost kao temelj ljubavi, koji se nad drugima zgražaju i nikoga ne poštuju, koji od poziva poniznosti uzmiču, koji malene zatiru... Klonite se takvih programa. Prigrlite poziv na malenost i nećete promašiti Božji zagrljaj.
U njemu promatram hrabre kršćanske obitelji koje se odupiru napastima vremena i zahvaljujem im na ustrajnosti u tako potrebnom svjedočanstvu da Božji program nije opcija, nego jedini vrijedan praćenja. Vlč. Ivica Cujzek
