Došašće, u kojem smo se pripremali za Mesijin dolazak, pri kraju je. Ono bi nas trebalo pripremiti za taj dan. Od glasnih adventskih trgova i adventskih koncerata smisao došašća jedva izlazi na vidjelo. Trebamo više tišine i molitve u samoći jer Isusovo rođenje, Božji dolazak u naš svijet, dogodilo se gotovo neprimjetno, bez buke i bez vatrometa.
Tom Božiću prethodila je čvrsta i nepokolebljiva Marijina vjera i pouzdanje u Božji plan spasenja po njezinu pristanku na suradnju. Nakon anđelova navještenja i Isusova utjelovljenja, radost koju je osjećala, Marija je htjela podijeliti s rođakinjom Elizabetom. Marija je svoju nesebičnu ljubav darovala svakom čovjeku, otkrila je smisao života onima koji traže razlog života i svojeg postojanja. Elizabeta u Mariji prepoznaje Božju suradnicu te ju naziva blaženom, a mi iz dana u dan u molitvi “Zdravo Marijo” svakodnevno izgovaramo njezine riječi blagoslova. Svi znamo da nam je potrebno još dobrote i plemenitosti.
Marija nam poručuje da bližnjima trebamo nositi radost i život. Njezin je čitav život prožet onim početnim neka mi bude po riječi tvojoj te ništa ne čini bez pouzdanja u Božju pomoć. Tako je s radošću i strepnjom rodila svog Jedinorođenca. Istom je vjerom slijedila svog Sina u njegovu propovijedanju i ostala je s njim sve do Golgote i uskrsnuća. Danas, kad se nalazimo u vremenu krize duha, željni smo i potrebni osobâ poput Marije, koja nosi Boga u svojem srcu i ništa joj više ne treba. Bog je prisutan u njezinu tijelu i u njezinoj duši. Nama je danas problem što božanski duh nije prisutan ni u duši, a pogotovo nije u tijelu. Moderni čovjek vjeruje u Boga koji mu mora nešto dati. Vjera se pretvorila u traženje koristi. Ljudi prestaju ići u crkvu ako im njihova vjera nije donijela materijalno bogatstvo, djecu, zdravlje, posao...
Krizu vjere potiče materijalizam, želja čovjeka za imati i biti. Prava, istinska, biblijska (Marijina) vjera temelji se na ljubavi, a ne na strahu ili na potrebi. Vjerujemo li u Boga koji je sada i ovdje prisutan? Vjerujemo li da se on stvarno brine za nas, da stvarno vodi naš život itd. Je li Bog stvarno naša snaga, utočište i utjeha – u svakidašnjici, na ulici, na radnom mjestu? Vjernik u biblijskom smislu vjeruje Bogu iznutra, osobno, i stavlja Boga na prvo mjesto i po cijenu velike žrtve u životu.
Evanđeoska je poruka jasna – samo dobrota i ljubav otvaraju čovjeka i čovječanstvo da u njih uđe Duh Sveti. Isus je dar Božji ljudima. Bog nas osobno susreće u djetetu Isusu. Mi trebamo toga Isusa donijeti drugima jer tako će doći i do iskrenih susreta i korisnih druženja. To je dragocjenije nego mnogi skupi božićni darovi. Bogu je moguće da nas učini sretnima i da nas preporodi u sjaju svoje dobrote, samo trebamo poput Marije reći – NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČI. Bogatstvo je u nama – Bog je u nama. U prijateljskom susretu prepoznaje se Boga. Zato Božić upućuje ljude jedne prema drugima.
