Slavljenje jubilejske godine nosi raznolike oblike življenja vjere, kao i razne pastoralne inicijative koje smjeraju prema djelima obraćenja, obnovi sakramentalnoga života i produbljenju kršćanskoga iskustva Božje prisutnosti.
U taj se niz urezuju djela pokore i milosrđa, ali i pobožni čini poznati pod nazivom oprosti pa je sada u izvanrednom Jubileju milosrđa vrijedno pobliže objasniti tu temu na duhovnu korist vjernika. Grijeh ranjava ljudsku narav, ali i narušava ili pak raskida povezanost s Bogom i njegovom ljubavlju te čovjek, po teškom grijehu, može ostati izvan Božje milosti i njegova dara vječnoga života. U sakramentu pomirenja Bog, otkupiteljskom snagom Kristove žrtve, otpušta grijehe, to jest oslobađa grešnika krivnje grijeha i vječne smrti i tako mu pruža novu mogućnost obraćenja i ponovnoga dobivanja milosti opravdanja.
Sakrament pokore oslobađa nas vječne kazne u koju nas dovodi teški grijeh. Osim te kazne postoji, međutim, i vremenita kazna koja ostaje i nakon oproštenja krivnje te je čovjek potreban očišćenja od tih „ostataka grijeha“ bilo u ovome životu bilo nakon smrti.
Zasluge Isusa Krista, molitve i dobra Blažene Djevice Marije, kao i svetaca, koji su već pridruženi proslavi kod Boga, tvore duhovnu r iznicu Crkve, iz čijega blaga vjernici koji su na putu kroz svijet, kao i oni koji nakon smrti prolaze iskustvo čišćenja, stječu milosni dar očišćenja. Po otajstvenome zajedništvu nebeske i zemaljske Crkve među svetima u nebu i vjernicima na zemlji postoji trajna veza ljubavi i obilna razmjena duhovnih dobara. Iz tog blaga Crkve, vjernik koji je raskajan za grijehe, nakon što je pristupio sakramentu pomirenja, može po molitvi, sakramentalnome životu i činima pobožnosti zadobiti oslobođenje i od vremenite kazne za počinjene grijehe. To oslobođenje nazivamo oprostom (indulgentia). Oprost, ispravno shvaćen i doživljen, valja uvijek čuvati u njegovu naravnome okviru eklezijalnosti i sakramentalnosti vjere.
Po zadobivanju oprosta, vjernik ne biva oslobođen zahtjevnosti poziva na obraćenje i život u ljubavi; oprost, naprotiv, rasvjetljuje potrebu trajnoga obraćenja i usmjeravanja životnoga hoda prema vječnosti, u zajedništvu Crkve koja je dragocjeno mjesto susreta s Božjim milosrđem i njegovim darom spasenja. Oprost, koji Bog besplatno daje, ima za cilj stvarnu promjenu života, postupno isključivanje nutarnjega zla i obnovu vlastitoga života.
Usp. ANTE CRNČEVIĆ, Jubilejski oprost i bogatstva milosrđa, ŽIVO VRELO: liturgijsko- pastoralni list, godina XXIII., 1 (2016.), HILP HBK, Zagreb., str. 2 - 5
