Liturgija ove nedjelje potiče nas na snažniji i dosljedniji učenički hod za Isusom i s Isusom. Nije dosta biti kršćanin iz običaja. Isus traži osobni, cjeloviti i trajni pristanak uz njega. Danas smo čitali da je na tom putu nasljedovanja moguće doživjeti i opomenu, ukor. To ne znači da trebamo skrenuti s puta. Bolje je ostati uz Učitelja, makar i dobivali ukore koji nas bude iz duhovnog mrtvila, nego ne odazvati se iz straha da je Učitelj prezahtjevan. Od Dvanaestorice i svih ljudi koji ga slijede Isus traži dosljedni hod s njim i za njim, bez obaziranja natrag i odgađanja nasljedovanja. Isus poziva, a ne prijeti, ne prisiljava. Poziv na učeničko upiranje pogleda u Učitelja s kojim je Božje kraljevstvo na dohvat ruke. Istina, čovjek je često sklon vratiti se na stari put, želi ostati u nekom svojem svijetu. Bježi od odgovornosti koju donosi nasljedovanje Krista.
Pavao u svojoj poslanici Galaćanima nastavlja raspravu, odnosno obrazloženje o dostatnosti vjere za spasenje kojom se krstimo, bez djela Zakona po kojima su Židovi bili prepoznatljivi kao članovi naroda Božjeg. Svoje učenje temelji na činjenici da nas je Krist oslobodio za slobodu svojom smrću i uskrsnućem. To je sloboda za međusobno služenje i pomaganje. Poput Isusa koji je na pitanje o najvažnijoj zapovijedi odgovorio navodima iz Starog zavjeta o ljubavi prema Bogu i bližnjemu, Pavao uči da ljubav sažima sve propise i odredbe Zakona. Bližnji je ovdje za krštene pogane najprije član vjerničke zajednice a onda svaki drugi čovjek.
Tijelo je simbol čovjeka ukoliko je zao i ne prihvaća Božje vrhovništvo nad sobom, čovjek koji se zatvara utjecaju Božje milosti. Duh je unutarnje počelo preporođena čovjeka pa tko se daje voditi od Duha, ispravno primjenjuje slobodu koju Krist daruje. Pavao nas potiče na odgovorno življenje slobode za osobno dobro, ali i zajednice u kojoj živimo. Isus odlučno kreće u Jeruzalem znajući što ga čeka - završna faza njegova mesijanskog djelovanja.
Na sve te događaje koji su se imali dogoditi trebao je pripremiti svoje apostole. Na putu prema Jeruzalemu, vjerskom središtu Izraelaca, Sin Čovječji nije imao svake noći udobnog ležaja. Putovao je od naselja do naselja propovijedajući kraljevstvo Božje. Isus je često prihvaćao poziv na gozbe da i bogatima naviješta riječ Božju. Nije među njih išao iz želje za blagostanjem nego da i njima pokaže dobru volju i uputi im poziv na obraćenje. Njegov učenik može biti onaj tko se poput njega ne daje zarobiti materijalnim vrijednostima.
Isus svojom poslušnošću Ocu, propovijedanjem i ozdravljanjem uprisutnjuje kraljevstvo Božje. Svakome od nas Isus u ovoj misi govori: “Idi za mnom!” U ovom pozivu uključen je poticaj da svoje zemaljske obaveze, radosti i tjeskobe podložimo vrijednostima Božjeg kraljevstva koje su nam u Isusu dostupne.
