U pretjeranim vrućinama koje nas ovih dana griju, dobro dođe hladan tuš. Lijepo je kada je toplo, ali prejako sunce sprži sve pred sobom. To se događa i ljudima sklonim pretjerivanjima koji u svojoj preuzetnosti i težnji za dokazivanjem lako izgore.
U silnom trudu da se njihova pravednost vidi, dobre im namjere mogu pregorjeti, i onda više ne valjaju. Isto je i kada se, u ime velike duhovnosti, u uvjerenju da Bog ne gleda na vanjštinu, zanemari potreba da se ljepota duše očituje u konkretnoj zauzetosti za očuvanje i širenje kršćanskog identiteta i kulture.
Svakom čovjeku, i onom koji se previše brine za vanjštinu, kao i onom koji za nju ne mari, dobro dođe hladan tuš kakav je snašao jednu od sestara koje su ugostile Isusa. Prilika je to da i mi rashladimo svoje usijane glave kroz razumijevanje Gospodina. Nije on Martu prekorio jer je činila nešto loše. Ona se zdušno trudila da se dragi gost u njenom domu osjeća ugodno i dobrodošlo. Nije pogriješila zato što je bila predana služenju, nego zato što je iz njene radišnosti isparila radost.
Kada je srce prevruće, mnogošto prekipi. Marti je prekipjelo to što Marija nije poput nje, to što samo tamo sjedi i još prima pohvale, dok se ona ubija od posla. Ponijela se arogantno prema sestri, a ta neljubazna nametljivost bacila je dobročinstvo u drugi plan. Djelovala je iz potrebe da impresionira okolinu, da poraste u tuđim očima i bude u središtu pažnje, a ne iz dobrote srca koje voli Boga. Bilo joj je važnije što je na stolu, a ne tko je za stolom. Govorila je iz ljubomore, a ne iz ljubavi.
Martino neočekivano spuštanje na zemlju doživjet će svatko tko očekuje zasluge i smatra da su mu i ljudi i Bog nešto dužni jer za njih daje sve od sebe. Nikome ne prija kruh koji se u ruke daje mrzovoljno i svisoka. Tko radi da naplati i voli da bude voljen, nije čuo Gospodina koji želi da služimo u skrovitosti i radosti. Bogu ne imponiraju lažne aureole mučenika. Naglašavanje velike ljubavi i vrijednosti vlastite žrtve, uglavnom je samo pokriće za uobraženost i koristoljublje.
S druge strane, dok Marta leti okolo zaokupljena sobom, svojim nezadovoljstvom i reputacijom, naređivanjem i osuđivanjem, Marija se spušta na zemlju. Ponizno sjedi do nogu Gospodinovih i sluša. To je nedostajalo Marti koja kao da je ulogu vjernice zamijenila ulogom uspješne žene. Dakako da nije ništa loše u težnji za uspjehom i ugledom, ali postaje krivo kada ta strastvenost, jer ne osluškuje Božja nadahnuća, prelazi u egoizam, individualizam, karijerizam, fanatizam i druge izme koji ne vode prema svetosti.
U svakom slučaju, našim će aureolama u ovim usijanim vremenima dobro doći hladan tuš Božje riječi koja balansira toplinu srca i hladnoću glave.
