Dok još odzvanjaju prošlonedjeljne riječi kako "iz srca čovječjega, izlaze zle namisli", novi nam tjedan donosi sliku zatvorenosti srca kroz prizor u kojem Gospodin ozdravlja gluhog mucavca svojim dodirom, uzdahom i riječju: "Otvori se!"
"Najgori je zatvor zatvoreno srce", rekao je sv. Ivan Pavao II. jer srce u biblijskom govoru označava samu srž osobe koju je Isus došao otvoriti i izliječiti od grijeha što su nepropusni za njegovu milost pa čovjek postaje gluh za Božje poticaje i nijem za naviještanje istine.
Pozornost privlači i zaključak ulomka u kojem svjedoci tog čuda oduševljeno razglašuju: "Dobro je sve učinio!" Zdravo uho je ono koje dobro čuje i zdrav je jezik onaj koji dobro govori. A mi tako često slušamo sve, samo ne dobro. Sluh kao da nam je namješten na frekvencije što odašilju loše vijesti, a na valovima pesimizma, crne kronike, tračeva i nevaljalosti svih vrsta, za dobrotu tako malo ima sluha i još manje tona. Kao da se tu javljaju šumovi zamuckivanja pa se najlakše prebaciti na druge frekvencije.
Zanimljivo je igrom riječi primijetiti da je mjerna jedinica za frekvenciju herc, doduše u čast zaslužnog fizičara, ali u kajkavskom podneblju svi dobro razumijemo značenje njemačke riječi Hertz. I frekvencija dobra mjeri se jedinicom srca. Koliko srca, toliko dobra! Kako nam je to veličanstveno pokazao Gospodin kome je toliko stalo do izlječenja ljudske okorjelosti da nam je neposredno otvorio neiscrpnu dobrotu svoga Srca koje na najosobitiji, najbliži i najrazumljiviji način progovara u ludbreškom euharistijskom svetištu.
Tu je on do kraja pojačao ton svoje ljubavi koju je do zadnje kapi krvi nama predao. Samo što otkucaje te privrženosti nećemo čuti ako smo svoj sluh izoštrili za frekvencije šuškanja novčanica ili miješanja karata, nećemo je razumjeti ako nam je ton riječi naštiman na blefiranja i laži, ucjene i provokacije.
Uzaludni su pokušaji nadmudrivanja Boga jer kada sve svoje finte i trikove potrošimo, on će uvijek imati još jednog herc asa u rukavu. Ne zato da bi nas na nekorektan način pobijedio jer on nam nije rival, nego partner čije nas rezervno rješenje spašava od poraza u koje srljamo.
Otvorimo i mi kartu svoga srca pred Gospodinom. Stavimo sve svoje karte na stol, na oltar pred njega jer taj "štih" koji Isus uzima, postaje onaj "štih" koji zašiva rane srdaca. Igrajmo pošteno da budemo dostojni dionici njegove pobjede. Igrajmo iskreno da budemo sposobni čuti i govoriti dobro u svijetu koji će s pravom zanijemiti kada ga zapljusne dobar glas o dobrim ljudima: o Kristovim pobjednicima koji imaju nešto lijepo za reći, o njegovim prijateljima koji imaju sluha za pjesmu i smijeh, o kršćanima koji imaju srca za istinu i poštenje.
