Pred Božićem, klečeći u srcu i pameti, što bi se moglo reći, a da ne pokvari ljepotu Božje pažnje prema čovjeku? Sve spoznaje i mudrovanja, svi osjećaji, ideje, planovi i mogućnosti u stavu su svetoga straha i ne daju izustiti ništa osim molitve.
Dobrodošao, dragi Isuse, u ove tegobne dane, u užurbanost i tjeskobu našega vremena, u skromnost naših domova, u trud i muku, radost i čežnju, u naše slabosti i jakosti, dobrodošao! Silno te trebamo jer oko nas raste neznanje i nekultura, nepovjerenje, nemoć, nemir i nesloga, nevolja, nesreća, sve oko nas agresivno raste ta herodovska riječ "ne". A ti si došao jer je Marija rekla "da".
I ja ti želim reći da si dobrodošao, dragi Isuse! Dobrodošao u ruke svojih svećenika, u krilo svojih prijatelja i učenika, na trag putujuće, u hrabro srce svoje vojujuće Crkve!
Dobrodošao onoj majci koja gubi nadu da će joj ozdraviti dijete. Onoj starici kojoj nitko neće pokucati i donijeti darak pažnje. Dobrodošao onom djedu koji je dugo, dugo sjedio u zadnjem klecalu jer pust je njegov dom, i hladan. O, s koliko su ti suza oni pripremili svoje jaslice! Dobrodošao, dragi Božiću, u dječje strahove. Znaš za onu djevojčicu kojoj se rastaju roditelji i ne zna gdje je točno njezin tata. I za onu koja je načula da se mami vratila ona strašna bolest i sve zahvatila. Dobrodošao i njezinu ocu koji ne plače kad ga bilo tko vidi.
Znaš i onoga dječaka kojem se rugaju u školi jer je dobio jedinicu iz najlakšeg ispita, i za onoga koji ga je udario u prolazu. I on bi htio biti dobar, samo možda ne zna kako. Mili Isuse, znam da je gruba slamica njihovih života, znam da ćeš i ti zaplakati suosjećajući s njihovim patnjama, ali ti si htio doći baš tamo gdje najviše boli, zato dođi!
Dođi u obitelji ovisnika i psovača iako se tamo neće čuti sveta uspavanka. Dođi u domove u kojima nema jaslica, lijepe riječi ni kolača. Znam da te tamo nije nitko zvao, neki će to glasno i reći, ali možda to viču njihove nezaliječene rane. Dođi k onima čije su duše izranjene grijehom i ugnjetavane zlom. Dobrodošao, dragi Isuse, onoj djevojci koja razmišlja nauditi svome životu jer ne vidi izlaza. I onome mladiću kojemu se svaka nada čini uzaludna. O, kako bih želio, Isuse, da ih tvoja blagost dotakne i ojača.
Htio bih da se rodiš u zemljama i dušama onih koji ratuju, prijete, razaraju, dobri Božiću, htio bih te pozvati u gnjev srditih i zavidnih, šutnju posvađanih, bol izdanih i prevarenih. Želim ti dobrodošlicu u nesigurnosti izgubljenih i u suzama žalosnih, u žurbi prezaposlenih i iscrpljenih, u nemirima uplašenih, u gladi siromašnih, u bijedi nezahvalnih... Toliko te trebamo!
Hvala ti što nitko neće ostati bez tebe, slatki Isuse, pomiluj nas sve! Vlč. Ivica Cujzek
