Svetopisamski pisci tijekom povijesti Izraela, a kasnije i kršćana, često su, opisujući borbu između dobra i zla – za i protiv Boga – pobjednike na strani dobra prikazivali kao uzore. Znamo da su Izraelci sve gledali kroz prizmu zajednice i naroda kao cjeline. Veliku su važnost pridavali potomstvu, svjesni da se po vlastitoj djeci njihov život nastavlja, a ujedno daje sigurnost u opstanak naroda. Život im je bio svetinja pa činjenica da su neki bili spremni žrtvovati svoj život za Boga iz vjernosti prema sinajskom savezu starozavjetnim vjernicima davala je smjernice i ohrabrenje u vjeri u vječni život.
Tako je i prorok Danijel svoje suvremenike hrabrio neka ostanu vjerni svom Bogu, unatoč pritiscima i prijetnjama poganskih kraljeva. Obećanje konačne pobjede dobra nad zlom i nagrada u vječnosti povezuje nas s današnjim odlomkom iz Markova evanđelja. Isus je poučavao učenike da se na zaokupljuju pitanjem kada će se dogoditi ponovni dolazak Sina Čovječjega, nego da nastoje prepoznati znakove vremena i živjeti u spremnosti za taj događaj. Svijet u kojem mi danas živimo prividno nam nameće činjenicu da zlo nadvladava dobro. Isus nam obećaje da će biti promijenjen. Marko je hrabrio prve kršćane, a i nama su njegove riječi poticaj u saznanju da je Bog pobjednik nad zlom. Po njemu će se svijet obnoviti, preobraziti jer po Isusovoj žrvti grijeh i zlo su pobijeđeni.
Po Božjem milosrđu ne ostajemo u tami grijeha, nego po iskrenom kajanju i žaljenju za učinjene grijehe dobivamo oproštenje te postajemo dionici svjetla, pronositelji dobra. Na primjeru smokve Isus je apostolima objasnio kako nije moguće mimoići sadašnje vrijeme označeno progonima, trpljenjem i narazumijevanjem, jer sve ima svoj tijek događanja. Smokva inače od svih stabala posljednja propupa i tjera listove već na početku ljeta te tako najavljuje početak plodnog razdoblja godine. U duhovnom životu ona nas poziva na radosno življenje i pripremanje za susret s Gospodinom Isusom Kristom koji nam dolazi.
U ovo naše burno vrijeme, kad čovjek jureći kroz život ne bi li stekao što više meterijalnih dobara zaboravlja na Boga, dajmo se zahvatiti oduševaljenjem i uskrsnom radošću. Zastanimo malo i pogledajmo u nebo, posvijestimo si tako činjenicu da je Krist svojom žrtvom na križu za sve nas zavrijedio oproštenje grijeha. Pobijedio je zlo, ali ta se pobjeda treba dogoditi i u našim srcima, tako da ga prihvatimo kao prijatelja, kao Spasitelja. Istina, zlo još uvijek ima određenu moć u svijetu i mnogi ljudi padaju u napastima.
U tim životnim borbama trebamo uskliknuti s psalmistom: “Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna, neću posrnuti!” Naše je “samo ovo” – uvijek biti s Bogom, biti bez grijeha! Imamo li te odvažnosti i odlučnosti?
