Na starom nadgrobnom kamenu uklesan je natpis: "Bijah dok se smijah" – najkraći mogući životopis! Ta jedna riječ sažima čitav život jednog čovjeka. Kad bismo mi sebe stavili na kraj ovog tjedna, nekog posla, vazmenog vremena, godine ili života, što bismo rekli da je naše vrijeme označavalo? Što je puls našeg života, ono što nas tjera naprijed i obvezuje da se nadamo, da se ne predamo?
Kako bi bilo dobro da to bude osmijeh. Ali što kad gruba realnost života stisne, kad pogledamo prema suznoj dolini u kojoj se nalazimo? Poziv na radost nije lako slušati, pogotovo čovjeku koga "žića put hoće da jadom smrvi". Kad ga lome razni neprijatelji sreće, dok ga još i društveni trendovi tjeraju da bude lažno nasmijan, tada se radost doživljava kao teret, kao obaveza koja privikava ljude na neiskrenost, a to je najveća prijetnja radosnu življenju. Falsifikate radosti i krivotvorene osmijehe posvuda nalazimo. Oni su izraz letimične ugode i trenutnog zadovoljstva, površnog veselja i užitka, i zato se brzo potroše.
Mi govorimo o nečemu mnogo ozbiljnijem što, kako rado pjevamo, "danas kroz vjekove u Crkvi isto biva". Nikoga ne možemo prisiliti da bude radostan, ali možemo i moramo pokazivati svakome tko radost traži gdje je ona autentična. Mi svjedočimo da je sva mudrost života koji pulsira radošću u dosljednosti. Jer to je pitanje karaktera, a ne povoljnih ili nepovoljnih okolnosti. Taj karakter, to je ono bilo radosti čovjeka koji nosi Boga u srcu i zato svijet čini boljim. Zato mu je stalo da njegova braća i sestre isto osjećaju i proživljavaju jer to želi i Bog.
"To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna", rekao je Isus netom nakon obećanja Duha Svetoga i neposredno prije zapovijedi ljubavi. Iz njegova odnosa u Presvetom Trojstvu i prema čovjeku jasno je da je radost voljena osoba. Osobe koje se vole jedno su u duhu u kojem se njihova radost nadopunjuje. Znajući da je radost jedna od vlastitosti Duha Svetoga, njegova osobnost, radost se otkriva kao plod života otvorena Božjem Duhu. Zato je ona ogledalo zdrave vjere, odraz nade i pouzdanja, znak životnoga stava koji ispovijedamo i načela evanđeoske vedrine koju nasljedujemo; i u iskustvu životne borbe.
Sve je to posljedica suživota s Kristom i prožetosti evanđeljem. Taj naslov njegova životopisa prevodimo u hrvatskome kao radost. U njoj se otkriva Bog koji govori da smo mi njegova radost, njegove voljene osobe. A on je naša voljena osoba, zato smo "sretni jer imamo Krista živa"!
Ne propustimo posredovati njegov osmijeh – kroz izraz lica, ali i pruženu ruku, lijepu riječ, dobro djelo – ljudima koje susrećemo da možemo na kraju mirno reći: Bijasmo jer se smijasmo! Vlč. Ivica Cujzek
