U naponu snaga kada čovjek ima dojam da može ostvariti svoje ciljeve jer ima za to sposobnosti i uvjete, lako nasjedne na zamku oca laži da je njegova inteligencija, vještina, ili da su njegova poznanstva i bogatstva dovoljna za uspjeh i da mu ne treba Bog.
Međutim kako ga razuvjeri jedna obična prehlada, jedan krivi korak, sitna nemoć koju osjeti ili munjevito približavanje trenutka kada se od svijeta oprašta, a svijet ide dalje. I bez njega ide dalje. Jednako se vrti, jednako ljudi tuguju i raduju se, za dobro se bore, i bez njega uspijevaju, jednako gube i pobjeđuju. Bez svakoga se može. Mnogima je to teško čuti i shvatiti, pogotovo onima koji su nakupili svjetovnog bogatstva i časti, poput čovjeka koji odlazi od Gospodina smrknut zbog velikog imetka kojega se ne želi odreći.
Zašto su se snebivali ljudi Isusova vremena slušajući ga? Zašto se i danas mnogi skandaliziraju ako ih dotakne živa riječ Božja koja je "oštrija od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca", kako čitamo u Poslanici Hebrejima? Zato što ljudi brzo zaboravljaju odakle im snaga i sposobnosti i povoljni uvjeti, odakle im bogatstvo i mogućnosti, odakle znanje i mudrost da mogu druge poučavati i voditi, također, da mogu drugima služiti, da mogu trpjeti, moliti... odakle im vjera i ljubav i nada. Zaboravljaju na srce evanđelja koje kuca u riječima: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"
Na to živo srce Božje riječi bila je naslonjena ponizna i skromna Djevica Marija. U listopadu se nastojimo približiti njezinoj pobožnosti. I njoj su u navještenju upućene iste riječi: "Bogu ništa nije nemoguće!" kad je pomislila da ona ne može ispuniti Božji zahtjev.
Radi se o razumijevanju milosti Božje. O shvaćanju da nikoji čovjek nije centar svijeta, nego je centar svijeta Bog. Bez čovjeka se može, ali bez Boga ne. Njegova je milost preduvjet svega što čovjek jest i što bi mogao postati u suradnji i prijateljstvu s Njime čijim je očima "sve golo i razgoljeno" i kome nam je "dati račun." Račun za što? Za milost u kojoj nam je darovan život i sve što postižemo kroz svoje napore i trpljenja, ali ništa ne postižemo bez milosti. Nju Bog ne daje da bismo samo uživali dobra ovoga svijeta uzalud, nego da bi nas vodio spasenju.
Dragi čitatelji, u naponu svojih snaga ne zaboravljajmo odakle nam ta snaga. Sjetimo se kako krv kola u našim žilama ne pitajući nas ništa, a kad se samo malo porežemo, odmah jaučemo svjesni ljudske krhkosti. Što je čovjek? Ništa nemamo bez milosti Božje, a s Božjom milošću imamo sve što trebamo da sveto živimo i skupa s Marijom molimo za milost da postanemo dostojni obećanja Kristovih. Vlč. Ivica Cujzek
