Kada su Josip i Marija donijeli dijete Isusa u Hram, potaknuti Duhom Svetim, dođoše tada u Hram starac Šimun i proročica Ana; oni upoznaše Gospodina i radosno ga razglasiše, tako bi mogao glasiti sažetak evanđelja koje ćemo čuti u nedjelju 2. veljače na blagdan Svijećnice.
U ovom se kratkom odlomku iz evanđelja po Luki dogodio susret Boga i čovjeka, starca Šimuna i Isusa Krista, Starog i Novog zavjeta. Izvršavajući zakon Starog saveza Marija i Josip prikazuju Isusa u hramu četrdeset dana nakon njegova rođenja. Prošlo je vrijeme Marijina čišćenja i oni izvršavaju svoju obavezu da se muško prvorođenče prikaže Gospodinu. Sin Božji ne traži iznimke za sebe i poštuje Zakon koji je dao ljudima. Već u tom trenutku ispunjenja starozavjetnog Zakona započinje ostvarenje njegovog potpunog prikazanja Bogu, onog koje je riječima proroka Šimuna navješteno Mariji: „a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2, 35)
Starac Šimun i proročica Ana koji su i sami svoj život posvetili i prikazali Bogu; Šimuni u iščekivanju Utjehe Izraelove i osluškivanju Duha, a proročica Ana danonoćnim služenjem Gospodinu postom i molitvom, doživjeli su trenutak za koji su se pripremali čitav život, susreli su Mesiju.
Ali važnije od toga jest da su u malenom djetešcu, u naoko redovitom događaju u Hramu, u naoko redovitom vremenu, kada ništa naizvana u Jeruzalemu nije dalo naslutiti dolazak novoga Kralja, vođeni Duhom Svetim prepoznali Mesiju. Prepoznali su Božje obećanje, otkrili ispunjenje svoga nadanja i radosno gledaju u budućnost čovječanstva koje će biti „prosvjetljeno“ svjetlošću koja je sam Isus Krist. Šimun i Ana su da susreli, prepoznali, upoznali i razglasili.
Eto zadatka koji pred nas stavlja blagdan Svijećnice. Da u malenom djetešcu prepoznamo i spoznamo Boga, da ga upoznamo, da prosvijetljeni njegovim svjetlom postanemo „svjetlost svijeta“ (Mt 5, 14).
U toj bismo svjetlosti trebali prepoznati Boga koji nam i danas dolazi kao siromah, kao beskućnik, kao bolesnik, kao zatvorenik, kao izbjeglica, kao osoba s invaliditetom, kao onaj koji je gladan, žedan i koji je gol i bos i služiti Mu. Jasna je Isusova preporuka i poziv svim vjernicima: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5, 16).
Kršćanin po svojim djelima treba svijetliti kao znak, putokaz koji vodi u vječni život. Kada na upaljenom plamenu jedne svijeće upalimo drugi plamen, prvoj ništa ne oduzimamo, a drugu svojim svjetlom izbavljamo iz tame. Pozvani smo osvijetliti tamu ovoga svijeta, tamu naših bližnjih, tamu onih u raznim potrebama. Budimo svjetlo drugima.
