Peta nedjelja kroz godinu u znaku je zapanjenosti Isusovih učenika, ribara, koji su ga poslušali iako okolnosti nisu išle u prilog njihovoj uspješnosti, tj. nisu mislili da će išta uloviti jer svu su noć uzalud pokušavali, ali ipak su bacili mreže na Isusovu riječ i dogodilo se čudo. Ulovili su mnoštvo riba. U tom događaju nazire se poslanje apostola, tim više što na kraju Gospodin kaže Petru da će odsada loviti ljude.
Čovjek se često obeshrabri pred velikim zadaćama ili nakon neuspjeha, ili kada ne vidi uspjeh odmah – što ne znači da ga nema, i u tim će situacijama rado prokomentirati: "Božja volja." I dignuti ruke, i prestati se truditi, i prestati slušati što je, ustvari, Božja volja. Izraz "Božja volja" kao da ljudima postaje opravdanje za propuste i slabosti, bježanje od suočavanja sa svojim problemima i prebacivanje odgovornosti, umjesto da im postaje čvrsto uporište za borbu da se Božja volja doista ispuni.
Često je pitanje kako znati jesu li nam odluke na tragu Božje volje. Neki vjeruju da je Božja volja kada osjećaš mir u srcu, kada imaš čistu savjest – može biti, no to i nisu baš nepogrešivi pokazatelji jer postoje osobe koje mirna srca ne čine dobro. Kako onda znati jesmo li na dobrom putu?
Sjetimo se odakle je taj izraz. U molitvi Gospodnjoj kažemo: "Budi volja tvoja", ali tu nije kraj rečenice, nego nas Isus uči da čujemo i molimo do kraja, "kako na nebu tako i na zemlji!" Razumjet ćemo što je uistinu Bogu milo ako njegove riječi ne izvlačimo iz konteksta kako nam kada odgovara, nego ako ih u suradnji s Duhom Svetim usvajamo u cjelini.
Svatko tko je usvojio Isusov govor o blaženstvima sigurno ima uvid kako je na nebu, dakle moliti "budi volja tvoja" znači željeti i truditi se ostati na sigurnom tragu koji vodi u nebo, a taj trag nije skriven. To je trag siromaha duhom, krotkih, pravednih, čistih, milosrdnih, ožalošćenih, mirotvoraca i progonjenih zbog takva puta za Kristom. To je volja Božja, a ne prepuštanje svega u njegove ruke i čekanje da sreća i uspjeh padne s neba.
Božja volja sigurno nije kada mi hrlimo u grešne prilike i na puteve koji ne vode u nebo. Nikada nije i ne može biti Božja volja ljudima nažao, nego uvijek na spasenje. Ponekad je to i lekcija strpljenja, pouka poniznosti, vježba vjernosti danim obećanjima, discipline, odricanja za veće dobro. Ali nikad nije čovjeku na štetu.
Da je Petar u Evanđelju nakon neuspjeha "pobožno" rekao da je to Božja volja, on bi, u biti, Božjoj volji okrenuo leđa. Dobra pouka nama da ne baratamo brzopleto s tim, ili s čestim "ako Bog da", izrazom kao da su poštapalice. Radije vjerujmo da će Bog dati u najbolje vrijeme sve što nam treba i učiniti ako treba mnoga čuda za naše spasenje. Vlč. Ivica Cujzek
