Danas su crkve kao nikada u godini tako pune. Zašto ta svetkovina tako privlači? Zašto je Božić mnogim ljudima tako važan? Je li to samo izvjesna romantika, vrsta čarolije koja se nadvija nad ovom svetkovinom? Odakle to dolazi? Jesu li to samo sjećanja iz djetinjstva na badnjak, božićno drvce i darivanje? Dublji razlog zašto Božić jednako privlači leži u događaju o kojem izvještava današnje Evanđelje.
Slaveći Isusovo rođenje, osjećamo da smo voljeni od Boga jer On je Emanuel – s nama Bog na našim životnim putovima. Darujući nam svoga Sina, Otac nebeski svakom čovjeku pruža ruku, zove svakoga od nas na suradnju u stvaranju novoga Božjega svijeta u kojem će vladati mir. U svojoj (pre)velikoj ljubavi Bog nam šalje svojega Sina da spasi sve koji u Njega vjeruju. Božić se i danas događa u našim srcima kad se ljubavlju, trpljenjem, pomaganjem i strpljenjem ugrađujemo u živote naših bližnjih. Žalosna je činjenica da su suvremenici utjelovljenomu Bogu priredili jadan doček i prijem na ovaj svijet. Zapravo ga nisu ni prihvatili, osim nekolicine pastira i stanovnika Betlehema i mudraca.
Od prvih je trenutaka pokazao da je došao spasiti i odbačene, prezrene, obespravljene, skromne ljude. Pokazao je da su siromaštvo i trpljenje nepravde također dostojni Boga. Gledajući danas svijet oko sebe primjećujemo kako čovjek nije previše napredovao u prihvaćanju čovjeka, a kamoli Boga, u svojem životu. Prednost se daje materijalnim stvarima. Ljudi postaju broj, statistički podaci pojedinih agencija za istraživanja, a sve su više zapostavljeni kao osobe. Za mnoge je Božić samo dan proslave, dan posebnog darivanja – neki praznik koji razbija svakodnevnu monotoniju i nakratko čovjek zaboravlja svakodnevne probleme. Ima i onih koji su uznemireni kao što su se nekoć, viješću o Mesijinom rođenju, uznemirili vladari u Jeruzalemu. Pokušavaju nam svim silama „sakriti“ Božić! Tekstovi Evanđelja koji nas izvještavaju o Isusovu rođenju govore kako je Isusovo rođenje očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku.
Božić nas uvodi u duboku i trajnu ljubav i misterij ljudskog postojanja i Božje brige za njega. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost, pa i onda kada za čovjeka nema mjesta ni u kakvom svratištu. Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret svijeta. Božić u nama treba podupirati volju za život, ali i borbu za život, kako vlastiti tako i nevinih žrtava – ugroženih od zlih ljudi. Čestitajući si Božić stiskom ruke, mi zapravo kao da želimo reći toj osobi da smo joj spremni pomoći i u požrtvovnoj ljubavi preuzeti odgovornost brige jednih za druge. Tako se Božić počinje događati u nama! Prve nedjelje iza Božića slavimo blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa. Svi smo mi rođeni i izrasli smo u obitelji. Netom proslavljeni Božić upravo je obiteljski blagdan.
Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa jer tako postajemo djeca Božja. Ono što je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihvaćanje, stavljanje na raspolaganje jednih drugima – iz ljubavi. To je ostvarivanje poruke Božića kad je i nas Bog prihvatio u Kristu. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe, požrtvovnost i dobrota. Obitelj je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak. Obitelj je početak, izvor i korijen ljudskoga društva, Crkve i domovine. Sudbina naše Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života. Neka naš život bude takav da će pokazati cijelom svijetu, a posebno mlađim naraštajima, sreću i božićnu radost. Zadatak nam je i dužnost iskreno se odnositi prema mladima kao prema onima na kojima je budućnost. Najdublje radosti i najteže žalosti pruža nam život u obitelji.
SVIMA ŽELIMO SRETAN, RADOSTAN I MIROM BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!
