Prošle nedjelje Isus nas je u govoru o nepravednom sucu i upornoj udovici poučio da molitva treba biti ustrajna, a današnje evanđelje nas, na primjeru farizeja i carinika u Hramu, uči da naša molitva treba biti ponizna. Svjesni svojih nedostataka mi se u svakoj misi udaramo u prsa dok izgovaramo: “Moj grijeh, moj grijeh, moj prevelik grijeh” u pokajničkom činu kojim otpočinjemo svoj sveti susret s Bogom i međusobno. Danas to želimo činiti svjesno i promišljeno. Pred Boga možemo doći samo kao raskajani sinovi i kćeri, svjesni svojih grijeha. Nije nužno da se pred Bogom osjećamo krivima zbog učinjenih grijeha, ali rast u vjeri u nama će stvoriti osjećaj potrebe za Božjom ljubavi i blizinom. Kad shvatimo Božju dobrotu prema nama nećemo htjeti povrijediti Ga i prekinuti naš prijateljski odnos. Isus nas potiče da poučeni današnjim primjerom molitve oholog carinika i skrušenog grešnika ne ispitujemo savjest drugima nego sebi. U svakome od nas krije se farizej iz današnjeg evanđelja jer smo svi skloni vidjeti nedostatke drugih i isticati svoje vrline.
Današnji Psalam je zahvalna pjesma o Božjoj dobroti prema siromasima i pravednicima., koje nam Isus stavlja kao primjer osoba koje uviđaju svoje promašaje i znaju da se ne mogu vlastitim zalaganjem iščupati iz svog moralnog blata te se ponizno okreću Bogu. Bog ne priznaje čast staleža, naobrazbe, bogatstva. Molitva prije svega treba biti ponizna. Carinik u svojoj molitvi nije lagao, jer je stvarno bio takav po svojoj pripadnosti farizejskom staležu. Ipak njegova molitva nije uslišana, jer samo podsjeća Boga na svoja dobra djela i tako očituje svoje grešno samopouzdanje ostajući u stanju precjenjivanja sebe i podcjenjivanja drugih. Carinik se nije usudio poći naprijed, svjestan da samom svojom prisutnošću ide na živce sunarodnjacima koji su smatrali da se on ne može pokajati ni obratiti te da nije dostojan Božjeg oproštenja.
Čovjek se u molitvi ne smije hvaliti svojim duhovnim i materijalnim uspjesima, svojom pobožnošću i vrlinama. Moliti nam se Bogu poput Pavla, koji zahvaljuje Bogu što ga je krijepio da se po njemu pronosila poruka o spasenju svih ljudi u Kristu raspetom i Uskrslom. Tu Poruku mi u misi svaki puta iznova slušamo i u nju se zahvalno uključujemo. Naviještao je cjelovitu vjeru i poticao osnovane zajednice da u takvoj vjeri ustraju. Isus zaključuje da je cariniku oprošteno, a ne farizeju.
Oproštenje i uslišanje molitve dariva jedini Bog. I nas danas Isus zove da izbjegavamo farizejevu umišljenost i hvalisavost, a da nasljedujemo carinikovu skrušenost. Budimo oni koji vape Bogu - uvjereni da nas čuje.
