Vrhunac vjerničkog života, koji u svoj njegovoj dramatici i svečanosti proživljavamo u Velikom tjednu, sljubljuje dva nerazdjeljiva pogleda. Onaj iz Getsemanskog vrta zaustavlja se na bolnoj stvarnosti očitovanoj u bjesomučnim strahotama Golgote. Zanijemi čovjek od tog prizora koji djelomično proživljava i u vlastitom srcu kada se gomila nesreća na nesreću – nepravda, prijezir, gubitci, poniženja, izdaje...
Nagomilani getsemanski vidici zamaglili su poglede mnogih dobrih i dragih ljudi koji, poistovjećeni s Magdaleninim razočaranjem, posjećuju grobove svega u što su se uzdali. U njih je i danas zagledan pogled Uskrsloga koji više ne šuti! Nakon što je progovorio probodenim srcem, više nema nedoumica: Uskrs je konačna pobjeda koja unosi red u ljudske nemire. Ali to nije onaj mir koji omogućuje da iz naslonjača mirna srca repriziramo Pasiju. Nije to ona nada koja očekuje od drugih da nam urede živote.
Uskrsni mir i Kristova nada obvezuje nas da poput Magdalene obrišemo suze i protrljamo oči, da kao Petar i Ivan protegnemo noge kako bismo dobro i izbliza vidjeli što se dogodilo. Jer nije na uskrsno jutro samo dignut kamen s Kristova groba, već je s njime odvaljeno i kamenje s naše volje, s naše hrabrosti i odlučnosti, s našega obraza i časti. Zato kršćanin nije plašljiv čovjek obješena lica, nego čovjek koji ponosno staje pred svijet i poziva na pouzdanje. Čovjek koji posreduje Kristov pogled pun pobjedonosnog smisla što utjeruje nemir i strah u kosti neprijateljima ljudskih duša.
To je vjernički pogled iz uskrsnog vrta koji svjedoči da mržnja koja se grozi i zlo koje se nadima nema zadnju riječ u našim životima, već je u svojoj istini, ljubavi i pravednosti drži Bog! Jer na uskrsno jutro ne gledamo samo prazan grob, već blizinom živoga Boga i brata čovjeka ispunjen život! Tu ne nalazimo samo složene povoje na jednom mjestu, nego prepoznajemo posložene prioritete u svom životu i otkrivamo što znači biti čovjek na svom mjestu.
Sve nam to odaje da Bog u čovjeka vjeruje. Bog vjeruje u nas i gaji nadu da će naš odgovor na njegovo povjerenje biti sretan Uskrs. Ali uzalud ćemo si željeti sreću ako joj nećemo dati oslonac svoga ramena i krilo svoje požrtvovnosti. Tako nam je pokazao Isus. To je njegov stav koji iskreno želim vama i vašim obiteljima!
Neka među nama zaživi ljubav Krista raspetoga i strast Krista uskrsloga! Njegova nas krasota izaziva na ljepotu življenja. Njegova je snaga izazov na odvažnost življenja. Prihvatimo ga da bi Nada po našim životima postala opipljiva i darivala se svakodnevno kao uskrsna čestitka svima koje u svom srcu nosimo i na svom putu susrećemo!
U tom duhu, od jednih do drugih, Uskrsom uzdignut, sretan vam put!
