Jedna od najljepših definicija kršćanske vjere jest ona koju nam daje apostol Petar u svojoj prvoj poslanici, a koju ćemo čuti sljedeće nedjelje. Naime, Petar tražeći od prvih kršćana svjedočanstvo vjere govori: „budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama” (1 Pt 3, 15).
Prema Petru, ono što razlikuje vjernika od nevjernika jest nada koja je u njemu. Kršćanin jest čovjek nade, čovjek koji će svojim stavom i optimizmom izazivati svoje bližnje da traže razloge njegovog optimizma. Nada je uvijek okrenuta budućnosti, ona uvijek iščekuje, raduje se dobru, pronalazi načina da u tamu svakodnevice ulazi i svjetlo. A takvi ljudi će upravo u današnjem svijetu i društvenoj situaciji biti izazov drugima. Vjernika ne zaobilaze nevolje današnjeg svijeta kao što su siromaštvo, nezaposlenost, bolest, smrt… On te nedaće živi jednom drugačijom perspektivom koja dolazi iz njegove vjere.
U tom smislu govorimo o nadi kao teološkoj krepost koja je usmjerena iščekivanju vječnih dobara koja nam je Bog obećao u Isusu Kristu i On jest jedini i pravi temelj kršćanske nade. Petar poziva vjernike da usred svijeta koji se opire Bogu ustraju u vjernosti Isusu Kristu u svom srcu, „Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim” (1 Pt 3, 15), ali i u izvanjskom svjedočenju. To svjedočenje i izlaženje prema onima koji su drugačijeg uvjerenja mora biti „blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju.“ (1 Pt 3, 16)
Ovim riječima Petar pred vjernike stavlja veliki zadatak. Ne samo da moramo svjedočiti svoju vjeru riječima nego je moramo živjeti „dobre savjesti“ kako bi naša djela bila u skladu s onim što ispovijedamo, kako bismo bili vjerodostojni u svom svjedočenju i životu. Takav život u vjeri i nadi učinit će nas spremnima da se prema svima, pa i svojim neprijateljima, odnosimo blago i s poštovanjem. Ima li za nas vjernike većeg izazova od ovog? U tom izazovu ljubavi prema Bogu i bližnjemu, pa i prema neprijateljima vjere i Crkve, vjernici nisu ostavljeni sami.
Isus nam obećaje pomoćnika, Branitelja, Duha Istine, koji će biti s nama zauvijek. On će nam pomoći. Po njemu je Isus trajno prisutan među nama, ostvarujući svoje obećanje da nećemo ostati siročad. U snazi Duha svetoga moći ćemo odgovoriti na Isusov zahtjev „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ (Iv 14, 15) Ljubav kršćana prema Isusu imat će za direktnu posljedicu čuvanje njegovih zapovijedi i tone samo onih deset. Isusove zapovijedi su i ljubav, milosrđe, oprost, prihvaćanje životnih križeva, slušanje Božje riječi, naviještanje evanđelja, briga za dušu i vječno spasenje pa i po cijenu nerazumijevanja, briga za bližnje, potrebite, prirodu... blago i s poštovanjem.
