Postali smo ljudi naslova. Privlače nas krupnim slovima otisnuti naslovi, a onaj ispod sitni tekst ne da nam se čitati, nemamo vremena ili volje upoznati kontekst ispod velikih masnih slova.
Slično je i sa stvarima, u modi su sve robusnije, u velike poklone, velike vrećice, ljudi prvo zavire, one skromnije ostavljaju sa strane. I ljudi su popularniji oni koji imaju veće naslove. Kamo god se okrenemo, zastaje se pred nečim što je masivno. Sitnice nisu privlačne.
Zato ovaj tekst nema naslov. Jer bilo bi neoprostivo ne naći u njemu ono za što nije dovoljno pročitati naslov i misliti da znamo o čemu se radi, ostati samo na površnosti i ne prikloniti svoju dušu Isusovim riječima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe", svoje veličine, svojih naslova, "i uzme svoj križ."
Nije križ sitnica, križ je sve, ali njega nema u podebljanim naslovima. On nije privlačan. Nitko nije lud da uzme križ samo zato da se muči. Zato razumijemo Petra kada Isusa odvraća od križa, ali Isus mu vrlo direktno kaže da je to sotonina volja i podvala. Ostajati samo na onom što je trenutno primamljivo, a izvađeno iz konteksta vječnosti, iz Božjega smisla i Božje volje, to je đavolja zamka.
Da je izbjegnemo, treba se vratiti Isusovim riječima: "Hoće li tko..." Hoćeš li ti prihvatiti Božju volju ili tvrdoglavo tjerati svoju? Hoćeš li na pameti imati samo što je u svijetu atraktivno, ili ima mjesta i za ono što hoće Bog: da u tvojoj volji dozrije odluka da prihvaćaš njegov put.
Ako netko neće, OK, "može čitav svijet steći", može se svim naslovima oboružati, sav komfor što dalje od tvrdoće križa imati. Ali što će biti s njegovim životom dok svi ti naslovi zastare i više ne budu interesantni? A u našem vremenu njihov je rok trajanja od danas do sutra.
Naše vrijeme gubi bitku s rokom trajanja jer je izgubilo osjećaj za sitnice, za skromnost. A da bi se prepoznala vrijednost lijepe riječi, osmijeha, kaplje znoja, malenog čovjeka, tih sitnica od kojih se sastoji život, nužno je biti ponizan. Naš se svijet urušava jer smo izgubili poniznost.
Hoćemo li je vratiti, ne treba daleko ići. Samo pogledajmo oko sebe. Samo par kilometara od nas pogledajmo kako se Bog mogao objaviti na bilo koji "veći" način, ali on, Svemogući, htio se objaviti u kapljicama Krvi.
Zagledajmo se tu u snagu sitnica, u snagu poniznosti Sina koji je poslušnošću volji Očevoj spasio čovječanstvo od đavoljih stupica. I shvatimo da crni naslov rogobatnog i krupnog grijeha pred našim očima nije sve. Treba pogledati bolje. Treba vidjeti Krista koji je taj grijeh oprao vlastitom Krvlju davši nam novu šansu da i mi, njegove sitnice u svijetu, noseći ponizno svoje križeve, njegovim tragom dođemo do konačne pobjede. Vlč. Ivica Cujzek
