Nedavno smo se bavili pitanjem sve većeg broja stranaca koji dolaze živjeti i raditi u Republiku Hrvatsku, a naravno da dolazak na život i rad povlači sa sobom i brojna druga pitanja koja stranci moraju imati regulirana za vrijeme svog boravka, neovisno o duljini trajanja tog boravka.
Potpuno je jasno da se zdravstveni problemi mogu nenadano pojaviti u bilo kojem trenutku te je pitanje u kojoj mjeri propisi Republike Hrvatske osiguravaju zdravstvenu zaštitu državljanima drugih zemalja u takvim situacijama.
Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj detaljno je regulirao uvjete i način ostvarenja prava zdravstvene zaštite stranaca u RH, ali i obveze koje stranac ima ako želi svoja zakonska prava i ostvariti.
Ukoliko vam je odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj, što znači da već dulje vrijeme boravite na njenom teritoriju, dužni ste se obvezno osigurati, a isto vrijedi i za strance na privremenom boravku. O privremenom boravku, stalnom boravku i dugotrajnom boravištu već smo i ranije pisali u našim člancima pa u slučaju da postoji Vaš interes za navedenom tematikom sve bitne informacije možete pročitati u prijašnjim člancima pa će Vam u tom slučaju i ovaj članak biti puno lakše pratiti.
Ako vam je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, i to neovisno po kojoj osnovi, dakle bilo da ste zaposleni u RH ili vam je takav boravak odobren u svrhu spajanja obitelji, obvezni ste podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prema mjestu vašeg boravka i to u roku od osam dana od kada vam takav boravak bude odobren, osim ako ste kao stranac došli u RH zbog srednjoškolskog obrazovanja ili studiranja ili ako je riječ o digitalnom nomadu koji mora sam snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi.
Sve identično vrijedi za stranca na stalnom boravku ili dugotrajnom boravištu koju se obvezno mora osigurati prema jednoj od osnova iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kako bi stekao status osiguranika.
Čak i stranci koji nisu obvezno osigurani u skladu s odredbama gore navedenog Zakona, mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu u RH, poput recimo stranca na kratkotrajnom boravku, azilanta, ili čak stranca koji nezakonito boravi u RH, ali isti su dužni osobno snositi troškove zdravstvene zaštite.
Navedeni Zakon propisuje i određene specifičnosti u slučaju potrebe za hitnom medicinskom pomoći, dakle u slučaju da postoji neposredna opasnost za život i zdravlje osobe koja nije obvezno zdravstveno osigurana. Takvoj se osobi treba osigurati hitna medicinska pomoć koja uključuje i hitni prijevoz do zdravstvene ustanove i zbrinjavanje za vrijeme tog prijevoza, ali te je troškove stranac dužan snositi sukladno izdanom računu najkasnije u roku od 8 dana od dana izdavanja računa.
Ukoliko račun ne bude plaćen isti predstavlja ovršnu ispravu te se tako nastali troškovi mogu pokušati naplatiti od stranca u zemlji njegova prebivališta, boravišta ili državljanstva, odnosno od nadležnog tijela u toj zemlji.
Ukoliko ste stranac u Republici Hrvatskoj vjerojatno vam se vrlo teško snaći u „šumi“ pravnih propisa koje bi trebali poznavati, što je nerealno za očekivati i od svojih državljana, osobito iz razloga jer najčešće postoji i jezična barijera kao osnovna prepreka, a naravno postoje i brojne druge prepreke razumijevanja pravnog uređenja ako između hrvatskog pravnog sustava i zemlje dolaska stranca postoje znatne razlike.
Obzirom da bi se svi mi mogli jednom naći u poziciji da smo negdje stranci, potrebno je pokazati razumijevanje za njihove probleme u našoj državi, pa tako i kada je riječ o problemu adekvatne zdravstvene zaštite.
