U ovome ćemo se članku baviti pitanjem prebivališta kao mjesta i adrese na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, poput recimo obiteljskih, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih ili drugih.
Od prebivališta naravno treba razlikovati pojam boravišta, a riječ je o mjestu na kojem osoba privremeno boravi te se isto mora prijaviti ako traje dulje od 3 mjeseca ili je prijava boravka potrebna radi ostvarivanja pojedinih prava i obveza osobe poput recimo prava iz zaposlenja, obrazovanja i sl.
Za prijavu prebivališta ili boravišta morate se obratiti policijskoj upravi ili postaji Ministarstva unutarnjih poslova koja je nadležna za to mjesto i to u roku od 15 dana od dana kada ste se nastanili u mjestu, odnosno od dana kada se došli na adresu boravišta, s tim da se boravište prijavljuje najdulje na razdoblje od godine dana s time da je moguće i produljenje navedenog roka, ali ne na razdoblje dulje od dvije godine.
Ukoliko se nalazite u odnosu najmoprimca, odnosno imate sklopljen ugovor o najmu stana i želite prijaviti prebivalište ili boravište na upravo toj adresi stana kojeg ste uzeli u najam morate priložiti i ovjerenu izjavu stanodavca kojom on daje suglasnost za prijavu, a ukoliko želite izbjeći taj trošak možete zajedno sa svojim stanodavcem otići do nadležne policijske uprave gdje on neposredno može dati takvu suglasnost.
Nažalost, ukoliko vaš stanodavac odbija napraviti prijavu prebivališta ili boravišta nalazite se u bezizlaznoj situaciji, obzirom da vam čak niti sklopljeni ugovor o najmu ne može pomoći da bez njegove suglasnosti prijavite svoje boravište na adresi za koju evidentno imate sklopljen ugovor o najmu i uredno izvršavate svoje obveze iz tako sklopljenog ugovora.
Postoje i situacije u kojima osoba ima prijavljeno prebivalište na određenoj adresi, ali zapravo tamo ne živi. U takvim slučajevima policijska uprava nadležna za to područje može po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta takve osobe ako utvrdi terenskom provjerom da osoba tamo ne živi ili je o tome obavještena od strane tijela javne vlasti ili neke druge pravne ili fizičke osobe.
Jednako policijska uprava postupa i kada se osoba iselila s područja Republike Hrvatske, a nije odjavila svoje prebivalište, osim kada su osobe napustile prebivalište radi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske ili su obuhvaćene programom obnove ili stambenog zbrinjavanja, a postupak obnove ili zbrinjavanja je još uvijek u tijeku.
Zakon o prebivalištu predviđa i stroge novčane kazne ukoliko se ne pridržavate svojih obveza iz navedenog Zakona. U takvim slučajevima fizička osoba može očekivati novčanu kaznu u iznosu od 60,00 do 660,00 eura za počinjeni prekršaj i to ako osoba u propisanom roku od 15 dana ne prijavi prebivalište ili boravište, ako prilikom prijave ili odjave da netočne ili neistinite podatke, ako daje stan na korištenje osobi na razdoblje duže od tri mjeseca, a ne dostavi podatke o osobi kojoj je takav stan dan na korištenje i u kojem se mjestu i adresi stan nalazi, kao i za druge prekršaje koje možete pročitati u članku 16. gore navedenog Zakona.
Naravno da su novčane kazne za počinjene prekršaje više za pravne osobe, pa tako novčanom kaznom od 660,00 do 1.990,00 eura za prekršaj može biti kažnjena prava osoba, obrtnik ili fizička osoba koja pruža usluge smještaja, a nadležnom tijelu ne prijavi boravište osoba kojima dulje od tri mjeseca pruža uslugu smještaja.
U svakom slučaju vrlo je korisno znati odredbe gore navedenog Zakona i to osobito ako se nalazite u ulozi najmodavca ili najmoprimca kako bi sve svoje zakonske obveze izvršili u roku i kako bi izbjegli prekršajnu odgovornost.
