Već smo se u nekoliko članaka bavili pitanjem izmjena i dopuna Zakona o radu koje su stupile na snagu 01. siječnja 2023. godine, a svakako jedna od važnijih promjena koja je uslijedila je ona koja se odnosi na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.
Možda ste se i sami našli u situaciji da vam je poslodavac svakih mjesec, dva ili tri aneksom ugovora o radu produljivao radni odnos, pa ste uvijek bili u neizvjesnosti hoće li vam istekom ugovorenog roka radni odnos prestati ili se ipak produljiti na daljnji period.
Radnici su opravdano nezadovoljni kada su primorani sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme obzirom da radnicima takvi ugovori stvaraju neizvjesnost, nemogućnost planiranja života, obitelji, preuzimanje kreditne obveze, ali stvaraju i brojne druge probleme. Zakonodavac je evidentno uočio da se ovaj institut zlorabi od strane poslodavaca, a nikako ne predstavlja iznimku, kako je to regulirano Zakonom o radu.
Prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje provedenog za period od 2015. do 2019. godine od ukupnog broja sklopljenih ugovora o radu u promatranom periodu oko 25% ugovora je bilo sklopljeno na određeno vrijeme, što je iznimno visok udio ako uzmemo u obzir namjeru zakonodavca da se ugovor o radu sklapa na određeno vrijeme samo kada je potreba za obavljanjem posla privremena.
Izmjena i dopuna Zakona o radu uvela je određene promjene u reguliranju radnog odnosa na određeno vrijeme, a određene stvari su ipak ostale nepromijenjene.
Da bi poslodavac s radnikom mogao sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme mora za to imati objektivan razlog koji mora biti naveden u sklopljenom ugovoru o radu, dakle na strani poslodavca mora postojati privremena potreba za obavljanjem nekog posla. Objektivan razlog je uvijek zamjena privremeno nenazočnog radnika, ali može biti i postojanje posla koje traje do nekog roka ili do nastupa nekog događaja.
Nadalje, sada se s istim radnikom mogu sklopiti najviše 3 uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme, čije ukupno trajanje nije duže od 3 godine. Pod uzastopno sklopljenim ugovorom o radu smatraju se ugovori o radu koji su sklopljeni bez prekida između jednog ili drugog ugovora ili s prekidom koji nije duži od 3 mjeseca, pod uvjetom da su ugovori sklopljeni s istim poslodavcem ili s više poslodavaca ako se oni smatraju povezanim poslodavcima. Do sada je taj rok bio dva mjeseca i odredba se nije odnosila na povezane poslodavce.
Nakon što istekne tri godine, odnosno nakon prestanka posljednjeg (dakle trećeg) uzastopno sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme ako su isti sklopljeni na rok kraći od tri godine, poslodavac može s tim radnikom ponovno sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme tek nakon proteka roka od 6 mjeseci od prestanka radnog odnosa. Ovo je isto novina koja nije postojala u ranijem zakonodavnom uređenju.
Naravno, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno ovim gore odredbama, odnosno ako je radnik nastavio raditi kod poslodavca nakon isteka vremena na koji je ugovor sklopljen, smatra se da je takav ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.
Važna izmjena je također da je sada izbrisana zakonska odredba koja je propisivala da se ugovor o radu na određeno vrijeme može redovito otkazati samo ako je to bilo predviđeno sklopljenim ugovorom o radu. Sada se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati i redovitim i izvanrednim otkazom, neovisno je li mogućnost redovitog otkaza predviđena samim ugovorom o radu.
Nadamo se da će ranije opisane izmjene i dopune Zakon o radu osigurati bolji radno pravni status radnicima zaposlenima na određeno vrijeme, iako ovakve izmjene i dopune, ne predstavljaju značajniji pomak u odnosu na dosadašnje uređenje predmetnog instituta.
