Veliki broj stranaca na ulicama naših gradova zasigurno nije nešto uobičajeno niti nešto na što su građani u malim sredinama naviknuti, nego je riječ o promjenama koje su uslijedile intenzivnije posljednjih nekoliko godina. Neki građani se čak i boje stranih radnika u našoj okolini zbog njihove različitosti, smatraju da se isti ne mogu asimilirati, poštovati našu kulturu, naučiti naš jezik, pa neki idu toliko daleko da ih smatraju prijetnjom za javni poredak.
Više na područje Republike Hrvatske ne dolaze samo mladi radno sposobni muškarci, nego sa njima dolaze i čitave obitelji, a sve su češći brakovi sa hrvatskim državljanima i državljankama, pa posljedično i stvaranje obiteljskog života stranaca u našim krajevima.
Naravno da se odobrenje boravka strancima, a osobito onima koji dolaze u Republiku Hrvatsku zbog spajanja obitelji, temelji na utvrđivanju predstavljaju li te osobe prijetnju za domaći javni poredak ili nacionalnu sigurnost.
Država u tim slučajevima ima pravo stranca i protjerati pa čak i unatoč činjenici da isti ima obitelj na području Republike Hrvatske. Naravno da to nije tako jednostavno jer se Ustavom Republike Hrvatske štiti pravo na obiteljski život, a s druge strane pak ustavna vrijednost je i zaštita javnog poretka pa tijela pred koje je stavljen zadatak da pomire te dvije ustavne vrijednosti često nailaze na probleme.
Dakle, ako se stranac protjeruje ili mu se ne želi odobriti boravak u Republici Hrvatskoj potrebno je prije donošenja odluke da ga se udaljuje iz RH dobro razmotriti njegovu obiteljsku situaciju, kao i omogućiti mu da se očituje u razlozima zbog kojih bi isti navodno predstavljao gore navedenu opasnost i to ne samo formalno, nego mu uistinu omogućiti da isti sudjeluje u kontradiktornom postupku, da iznosi dokaze koji mu idu u prilog, kao i da bude upoznat da dokazima koji govore o tome da isti predstavlja takvu prijetnju i iz kojih razloga.
Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) je ovlaštena donijeti mišljenje o tome predstavlja li stranac opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost nakon što provede sigurnosnu provjeru i podatci na temelju kojih se donosi takvo mišljenje su klasificirani. Upravo zbog navedenog razloga strancima nerijetko biva povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a najčešće nemaju niti novčanih sredstava niti druge mogućnosti vođenja pravne borbe da dokažu suprotno. Osobito se u teškoj poziciji nađu ako moraju napustiti teritorij Republike Hrvatske, a tu žive već dugi niz godina te su zasnovali svoje obitelji, kupili nekretnine i na druge se načine asimilirali.
Naravno da svaka država mora imati pravo na to da kontrolira ulazak i boravak stranaca na njezinom teritoriju, ali da bi se odredilo protjerivanje stranca mora se procijeniti je li to nužno u demokratskom društvu i je li razmjerno cilju koji se nastoji ostvariti; a pritom se mora osobito voditi računa o tome kakva je kaznena djela počinio taj stranac, koliko već dugo boravi u državi, koliko je vremena proteklo od počinjenja djela, kako se on ponašao u tom periodu, potrebno je detaljno utvrditi njegove obiteljske prilike, odnosno duljinu trajanja braka, ima li djece u braku i koje su dobi, a potrebno je voditi računa o najboljem interesu i dobrobiti djece.
Stoga je potrebno prema stranim državljanima biti otvorena uma i srca jer je daleko od istine da su došli s lošim namjerama i ciljevima, ali naravno da pritom svakako treba voditi računa da pojedinci koji čine prekršaje i kaznena djela budu adekvatno sankcionirani.
