Suci i državni odvjetnici štrajkaju već drugi tjedan, a pritom se ne nazire nikakvo rješenje nastale situacije. Sudske radnje se odgađaju u gotovo svim predmetima osim hitnima, odnosno onima u kojima bi mogla nastati nenadoknadiva šteta.
Hitnim predmetima se smatraju naravno određeni kazneni postupci, poput primjerice onih u kojima je potrebno određivanje ili produljenje istražnog zatvora, obiteljski predmeti, radni sporovi koji su kao hitni određeni sukladno zakonskim odredbama, ali prema informacijama u medijima čak se i ti sporovi vrlo često odgađaju. Objašnjenje koje je stiglo u javnost govori da nije svaki predmet koji je označen kao hitan ujedno i predmet u kojem može nastati nenadoknadiva šteta; dakle krajnji kriterij za donošenje odluke hoće li se neko ročište odgoditi ili ne jest nenadoknadivost štete.
Iz ureda predsjednika Vrhovnog suda došla je uputa kojom se preporučuje sucima da ukoliko odgađaju ročišta tijekom provedbe "mjere upozorenja" da zajedno sa odgodom odrede odmah i novi termin ročišta, kao i da se o tome uredno obavijeste stranke ili punomoćnici.
Ako je rok toliko kratak da treba obavijestiti stranku koja nema odvjetnika da je došlo do odgode ročišta uputa je da se takvo ročište treba održati.
Obzirom da se i stranke i odvjetnici ponovno nalaze u vrlo nezavidnoj poziciji čekajući obavijesti sudaca o odgodi ročišta, uzimajući u obzir da na ročišta često treba putovati u drugi grad ili županiju, uputa je da se mora tehnički olakšati komunikacija stranaka sa sudovima i to na način da više službenika radi na telefonskoj centrali, da se javno objave telefonski brojevi na koje stranke mogu dobiti informacije kao i da se objave e-mail adrese putem kojih stranke mogu komunicirati sa sudom.
Prema podatcima Udruge hrvatskih sudaca odaziv sudaca štrajku je veći od 85%, a još je veći odaziv mjerama upozorenja od strane Udruge hrvatskih državnoodvjetničkih dužnosnika koji isto tako rade samo na hitnim slučajevima.
Sukladno anketama koje su, između ostalih medija, provele i Varaždinske vijesti, stav je javnosti da povećanje plaća sucima nije opravdano što pokazuje revolt javnosti na rad pravosudnog sustava, dok puno više sentimentalnosti i podrške postoji prema medicinskom osoblju, učiteljima i profesorima čije povećanje plaća javnost uglavnom zagovara i opravdava.
Unatoč činjenici da su sucima prošle godine plaće povećane, nikako ne treba zanemariti da su godinama, pa čak i desetljećima, plaće sudaca znatno zaostajale za rastom općih plaća, odnosno općenito plaćama u javnom sektoru, a nikako nije za zanemariti da su se i odvjetnici i javni bilježnici uspjeli izboriti za povećanje svojih naknada i nagrada puno lakšim putem nego suci.
U javnosti se vrlo često spominje da suci imaju plaće iznad 2.000,00 eura, a nerijetko se spominju iznosi od 3.000,00 eura, ili 4.000,00 eura pa građani to uspoređuju sa minimalnim ili čak prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj što izaziva dodatni bijes javnosti koja je zauzela stav da su to ionako prevelika primanja za posao koji obavljaju.
Ali je li opravdano očekivati neovisnost sudaca ako će isti raditi za minimalac? Hoće li najbolji pravnici u državi odabrati sudački poziv ako će se za svaku povišicu plaće morati izboriti višemjesečnim štrajkom dok će njihovi kolege u korporativnom pravu, odvjetništvu ili javnom bilježništvu napredovati znatno brže i za svoj rad biti bolje plaćeni?
Konačno, Vlada je obećala sucima da će uslijediti druga faza uređenja njihovih plaća o čemu se detaljno pregovaralo već prošle godine, ali kada je to pitanje opet stavljeno na stol, ponašanje odgovornih ponovno više izgleda kao izbjegavanje, nego suočavanje s problemom i pokušaj pronalaska rješenja.
A što nakon 02. veljače? Svi s nestrpljenjem očekujemo rasplet situacije, a osobito oni kojima o tome ovisi egzistencija ili pak iščekuju presudu ili rješenje u svoj predmetu.
