Potpuno je jasno da je štrajk državnih službenika u interesu javnosti i da je uvijek medijski popraćen jer državna služba ima specifičan karakter obzirom da je poslodavac državnim službenicima, kako je iz same riječi jasno - država.
Iako je državna služba jako dugo vremena bila vrlo nepopularna za zapošljavanje, povećanje plaća, stabilnost i stalnost radnog odnosa kao i brojni drugi privilegiji koje je teže ostvariti u privatnom sektoru ponovno su pozicionirali zapošljavanje u državnoj službi kao cilj brojnih građana.
S druge pak strane, ukoliko državni službenici smatraju da im pripadaju veća prava nemaju jednostavnu mogućnost razgovorom s poslodavcem tražiti bolje uvjete, veće plaće ili bilo koje drugo pravo. Zato su sindikati ti na kojima je ostvarivanje legitimnih ciljeva državnih službenika, ali poštujući pritom strogo propisana pravila.
Ustavom Republike Hrvatske propisano je pravo radnika na kolektivnu akciju ili pravo na štrajk. Ali nije svaki štrajk dopušten. Da bi štrajk bio dopušten mora se poštovati procedura njegove organizacije te moraju postojati zakonom propisani razlozi za štrajk, a uostalom to bi trebao biti tek krajnji potez kada izostane bilo kakav drugi oblik rješenja spora poslodavca i radnika.
Kad je riječ o kolektivnoj akciji, odnosno štrajku, državnih službenika prvo je potrebno utvrditi postoji li reprezentativnost sindikata jer samo sindikat ili njegova udruga više razine mogu organizirati štrajk i to samo iz zakonom dopuštenih razloga, a radnici u tom štrajku moraju sudjelovati dobrovoljno te sva tri navedena kriterija moraju biti istodobno ispunjena.
Pitanjem reprezentativnosti sindikata bavila se i sudska praksa pa je tako zauzet stav da se reprezentativnost sindikata mora utvrđivati samo kada je riječ o štrajku koji je nastao zbog spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, dok se reprezentativnost ne mora utvrđivati ako je štrajk organiziran zbog primjerice neisplate plaće.
Da je onemogućavanje štrajka ili njegovo ograničavanje zabranjeno najzornije prikazuju odredbe Kaznenog zakona koje reguliraju kažnjavanje poslodavca koji je dao otkaz radniku koji je sudjelovao u zakonitom i dopuštenom štrajku. Ponovno je situacija specifična kod državnih službenika kojima se u takvim slučajevima može izvanredno otkazati državna služba ako je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti kojom se dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela, iako su takve situacije vrlo rijetke.
Ali za vrijeme štrajka državnih službenika i dalje se moraju obavljati nužni poslovi te se moraju točno definirati koji su to poslovi koji će se obavljati za vrijeme štrajka jer bi njihovo neobavljanje predstavljalo ugrožavanje života i opću sigurnost stanovništva kao i odrediti odgovarajući broj radnika koji će te poslove obavljati.
Pa tako primjerice ukoliko ponovno uslijedi štrajk u pravosuđu predsjednik svakog pojedinog suda mora donijeti gore navedene odluke kako bi sud i dalje mogao uredno funkcionirati i za vrijeme štrajka.
Zanimljiva su pitanja primjerice što je sa stankom i godišnjim odmorom za vrijeme štrajka državnih službenika? Obzirom da i stanka i godišnji odmor predstavljaju pravo radnika da se odmori od rada, neživotno je i nelogično da se ta prava koriste istodobno kada zapravo ne rade i bore se na taj način za ostvarenje svojih prava za koja smatraju da im pripadaju.
Jedno od najvažnijih pitanja koje se uvijek postavlja kada državni službenici kreću u štrajk je hoće li im se umanjiti plaće i dodatci na plaću zbog štrajka. Nesporno je da državni službenici za vrijeme štrajka ne obavljaju svoje obveze iz radnog odnosa te Zakon o radu omogućuje smanjivanje plaće i dodataka na plaću radniku i to razmjerno vremenu koje je provedeno u štrajku, ali se zbog pritiska javnosti na taj korak gotovo nikada ne odlučuju predstavnici javne vlasti.
Iako je pravo na štrajk ustavno pravo, naravno da i štrajk treba imati svoje pravilnosti te mora biti krajnja mjera za ostvarivanje prava i interesa radnika, a kako poslovi državnih tijela predstavljaju važne poslove bez kojih funkcioniranje države nije moguće važno je točno definirati poslove koji se i dalje moraju nužno obavljati te je potrebno štrajk okončati u primjerenom roku.
