Maloljetno dijete može biti vlasnikom imovine, primjerice može naslijediti nekretninu od pokojne bake ili djeda ili nekog od roditelja, a može imovinu steći i darovanjem, ali smije li i može li dijete raspolagati tom imovinom prije navršene 18 godine života?
Do punoljetnosti to u ime maloljetnog djeteta čine njegovi roditelji. Ali potpuno je jasno da neki roditelji neodgovorno upravljaju i svojom vlastitom imovinom pa se postavlja pitanje kako biti siguran da će s imovinom svojeg djeteta raspolagati drugačije, odnosno kako zaštititi prava djeteta koje samo nije u mogućnosti brinuti o zaštiti svojih imovinskih prava.
Obiteljski zakon u članku 97. propisuje na koji način su roditelji dužni postupati s imovinom djeteta. Navedenim je člankom propisano da su roditelji dužni upravljati imovinom djeteta s pažnjom odgovornog roditelja, na način da takvu imovinu očuvaju, a po mogućnosti uvećaju, a ako se ostvaruje nekakav prihod od te imovine, primjerice od najma ili zakupa nekretnine, roditelj su dužni ta sredstva iskoristiti za djetetovo uzdržavanje, dakle za djetetovo obrazovanje, liječenje i sl.
Ali ukoliko je dijete naslijedilo ili mu je imovina bila darovana, a ostavitelj odnosno darovatelj je odredio da roditeljima nije dozvoljeno upravljanje takvom imovinom, ta volja mora biti ispoštovana.
Mogu li roditelji ipak na neki način raspolagati vrjednijom imovinom svog djeteta, primjerice smiju li prodati nekretninu u vlasništvu maloljetnog djeteta? Za takvo će postupanje trebati odobrenje suda, odnosno morat će pokrenuti izvanparnični postupak. Problemi koji mogu pritom nastati je i ako roditelji međusobno ne mogu postići suglasnost oko upravljanja i raspolaganja djetetovom imovinom, primjerice ako su roditelji razvedeni, ali zajednički ostvaruju roditeljsku skrb.
A što je sa novčanim sredstvima po računima djeteta? Roditelji mogu raspolagati sa sredstvima maloljetnog djeteta koja se sredstva nalaze na računima banke do mjesečnog iznosa od 1.327,23 eura, a ako žele raspolagati većim iznosima od navedenog ponovno se moraju obratiti sudu za odobrenje i to samo ako su oba roditelja suglasna oko korištenja tih sredstava.
Kao što je ranije napomenuto, brojni roditelji nepromišljeno upravljaju i svojom vlastitom imovinom, pa je upravo iz tih razloga zakonodavac vrlo detaljno regulirao mogućnostima upravljanja i raspolaganja imovinom maloljetnog djeteta te je omogućio sudu da u izvanparničnom postupku utvrdi je li takvo raspolaganje stvarno u djetetovom najboljem interesu, a ne u interesu roditelja koji žele takvo raspolaganje poduzeti, a osobito kada su interesi roditelja međusobno u suprotnosti iz različitih razloga.
Iako roditelji vrlo često imovinu svoje maloljetne djece tretiraju kao svoju vlastitu imovinu jer snose sve troškove maloljetnog djeteta, zakonodavac je jasno odlučio štititi imovinska prava maloljetnika.
Naravno da u određenim, iznimnim situacijama, kada roditelji nemaju dovoljno vlastitih sredstava za djetetovo uzdržavanje niti imaju mogućnosti da ih osiguraju na neki drugi način, pod zakonom propisanim uvjetima bit će im omogućeno da djetetovu imovinu otuđe.
