U prošlome smo članku započeli obrađivati pitanje odobrenja boravaka stranca u Republici Hrvatskoj, a obzirom na složenost i opsežnost navedene tematike, u ovome se članku bavimo pitanjem rada državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.
Vjerojatno ste i sami primijetili da vam dostavu hrane najčešće obavljaju državljani trećih država, a sve veći broj radi u tvornicama, pogonima, ali i brojnim drugim uslužnim zanimanjima pri čemu se mnogi od njih vrlo dobro služe hrvatskim jezikom. Put do obavljanja tih poslova na području Republike Hrvatske za većinu njih nije bio nimalo lagan te ih samo iz tog razloga treba valja poštovati te se pritom uvijek sjetite koliki je broj hrvatskih državljana prošao istu tu mukotrpnu proceduru da bi se zaposliti u razvijenijim europskim državama.
Da bi državljani trećih država mogli raditi na području Republike Hrvatske moraju imati izdanu dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada. Takav se zahtjev podnosi od strane samog državljana treće zemlje, Agencije za privremeno zapošljavanje, a najčešće u praksi taj zahtjev podnosi poslodavac u policijskoj upravi ili postaji prema mjestu gdje će ta osoba boraviti ili raditi, odnosno prema mjestu gdje taj poslodavac ima sjedište. Važno je napomenuti da nakon izdavanja takve dozvole taj strani državljanin može raditi samo na tim poslovima za koje mu je dozvola izdana i samo kod tog konkretnog poslodavca.
Postoje i određene iznimke pa tako određene skupine državljana trećih zemalja mogu raditi i bez gore navedene izdane dozvole i to primjerice ukoliko im je privremeni boravak odobren radi spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, ako im je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga, u svrhu studiranja i u drugim točno određenim situacijama.
Poslodavci vrlo često dobro razmatraju ima li smisla zapošljavati državljane trećih zemalja jer za poslodavca to iziskuje brojne obveze u odnosu na obveze koje ima prema državljanima naše države, ali obzirom na kronični nedostatak radne snage poslodavcima zapravo i nije preostalo ništa drugo nego u potragu za radnom snagom krenuti izvan granica.
Prva obveza koju poslodavac ima i to prije nego uopće podnese zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad je provedba testa tržišta rada koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje radi utvrđenja postoji li takav radnik kakvog poslodavac traži na hrvatskom tržištu rada pa tek ukoliko ne postoji, odnosno ukoliko je izdano pozitivno mišljenje za koje poslodavac opet mora ispunjavati niz kriterija, možemo govoriti o daljnjim koracima izdavanja dozvole za boravak i rad.
Postoje i određene iznimke kada takav test nije potrebno provoditi i to kada je riječ o radu sezonskih radnika, kada je riječ o deficitarnim zanimanjima, a bez provedbe tog testa može se izdati i dozvola za boravak i rad primjerice profesionalnim sportašima, profesorima, učiteljima i nastavnicima koji će izvoditi nastavu na jeziku nacionalnih manjima, kod samozapošljavanja pod točno određenim uvjetima i dr.
Naravno da sve to sa sobom nosi i određenu financijski komponentu, odnosno izdavanje takvih dozvola za boravak i rad nije besplatno nego se za tako izdanu dozvolu plaća iznos od gotovo 75,00 eura, a uz to se izrađuje i biometrijska dozvola boravka bilo u redovnom ili izvanrednom postupku koji je naravno nešto skuplji u odnosu na redovni i iznosi oko 60,00 eura.
Dakle, niti potencijalnim poslodavcima niti državljanima trećih zemalja zasigurno nije lako donijeti odluku o zapošljavanju stranaca, odnosno odluku o traženju posla baš u Republici Hrvatskoj i proći svu proceduru jer ista nije nimalo brza, jednostavna niti jeftina.
