Zakon o mirovinskom osiguranju relevantni je pravni propis koji određuje tko se smatra članom obitelji osiguranika odnosno korisnika starosne, prijevremene starosne, invalidske i privremene invalidske mirovine te se kao takvim smatra osiguranim i ima određena prava sukladno predmetnom propisu.
Naravno da se članom obitelji smatra udovac, odnosno udovica, ali i razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, ali se postavlja pitanje što je sa osobom koja je živjela u izvanbračnoj zajednici sa umrlim osiguranikom. Ima li i takva osoba određena prava sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranje obzirom da ne može tako jednostavno dokazati da je izvanbračna zajednica postojala kao što primjerice bračni drug čini vjenčanim listom ili razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje sudskom odlukom kojom je takvo uzdržavanje određeno.
Gore navedeni Zakon nije zanemario postojanje prava koja ima izvanbračni drug te se i navedena osoba smatra članom obitelji ako je izvanbračni drug s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, ali status izvanbračne zajednice dužan je utvrditi u izvanparničnom sudskom postupku.
Dakle, ukoliko želite ostvarivati pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz Zakona o mirovinskom osiguranju morat ćete pokrenuti izvanparnični postupak i dokazivati da je izvanbračna zajednica postojala, s tim da je Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se članom obitelji možete smatrati ako je takva zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. godine ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine.
Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je suprotno svrsi zakona, odrediti isključenje određene kategorije osoba (izvanbračnih udovica/udovaca) od mogućnosti ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, samo zato što su s osobom od koje se pravo izvodi živjele prije datuma 28. ožujka 2008., a unatoč ispunjenju određenih pretpostavki (trajnost, rođenje zajedničkog djeteta, postojanje sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku), koje pretpostavke nedvojbeno daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice.
Navedenom je odlukom Ustavnog suda zapravo upućena kritika sudovima da ne postupaju suviše formalno kao i da trebaju postupati sukladno ustavnom jamstvu nediskriminacije.
Važno pitanje oko kojeg se razvila i brojna sudska praksa je pitanje tko je pasivno legitimirana osoba ili tko su pasivno legitimirane osobe u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odnosno tko je protivna strana u takvim postupcima. Pasivno legitimirani u takvim postupcima su svi pravni slijednici preminulog izvanbračnog druga, primjerice njegova djeca i dr.
Osim toga bitno je napomenuti da se u upravnom postupku koji se vodi radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu stranke ne mogu pozivati na utvrđenja iz ostavinskog postupka o postojanju izvanbračne zajednice, budući da navedena utvrđenja iz ostavinskog postupka obvezuje samo stranke tog postupka. Dakle, kao izvanbračni drug nemate druge mogućnosti nego se izložiti novim troškovima koje nosi izvanparnični postupak, a kako bi mogli ostvarivati svoja prava iz mirovinskog osiguranja.
Nije zanemarivo niti da takav postupak iako je formalno izvanparnični i nesporni, odnosno trebao bi vrlo brzo biti okončan, isti može zapravo poprimiti sva obilježja klasičnog parničnog postupak ukoliko se pravni sljednici ostavitelja, odnosno izvanbračnog druga, usprotive navodima da je postojala izvanbračna zajednica sa umrlom osobom što će zahtijevati dokazni postupak, ispitivanje svjedoka i izvođenje drugih dokaza koji vam idu u prilog; dakle nekoliko rasprava i brojne troškove obzirom da je na izvanbračnom drugu teret dokaza da je izvanbračna zajednica uistinu postojala.
