Obiteljskim je zakonom koji je aktualno na snazi u Republici Hrvatskoj predviđena mjera kojom se roditelju u izvanparničnom postupku može oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će se u takvom slučaju rješenjem svakodnevna skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi.
Takvo se rješenje donosi u dva slučaja; prvi slučaj je u kojem Hrvatski zavod za socijalni rad (ranije centar za socijalnu skrb) donosi obiteljsku procjenu iz koje proizlazi da djetetovim ostankom ili povratkom u obitelj istome prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj, a druga je situacija kada se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta.
Prijedlog za oduzimanje prava na stanovanje roditelja s djetetom može podnijeti samo dijete, roditelj ili Hrvatski zavod za socijalni rad, a rješenje o navedenom prijedlogu donosi sud u izvanparničnom postupku. Iste osobe ujedno su ovlaštene predlagati da se takva mjera produlji, ukine ili izmjeni, s tim da kada je podnositelj prijedloga Zavod on ima i određene obveze; konkretno ima dužnost predložiti gdje će konkretno dijete biti smješteno nakon što bude oduzeto roditeljima, a dužan je napraviti i obiteljsku procjenu, individualne planove i podnijeti izvješća o tome kako su se izvršavale prethodno izrečene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.
Ukoliko nadležni sud u izvanparničnom postupku utvrdi da su ispunjeni uvjeti za oduzimanje prava roditelju na stanovanje s djetetom donijet će rješenje u kojem će se točno navesti kome će se povjeriti svakodnevna skrb o djetetu te kako se roditelji ubuduće, za vrijeme trajanja te mjere, ostvarivati osobne odnose sa svojim djetetom te o tome je li potreban nadzor nad tim ostvarivanjem osobnih odnosa ili pak je možda potrebna zabrana ostvarivanja istih.
Vrlo često takva rješenja upućuju roditelje da zatraže određenu vrstu liječenja, primjerice liječenje o ovisnosti, kao i da se uključe u zdravstvene, obrazovne ili psihosocijalne programe kojima je cilj osposobiti roditelje da ponovno samostalno preuzmu skrb o djetetu.
Još jedno važno pitanje je koliko može trajati takva mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom te je zakonom predviđeno da ista može trajati najdulje do godinu dana s mogućnošću produljenja na još najviše godinu dana, a ako je u tijeku postupak radi lišenja prava na roditeljsku skrb onda iznimno i dulje, odnosno do okončanja takvog sudskog postupka.
Činjenica da je roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s djetetom ne znači da su im oduzeta i sva druga prava i obveze, odnosno roditelji su i dalje dužni uzdržavati svoje dijete i ostvarivati osobne odnose s djetetom, naravno u skladu sa uvjetima koji su određeni sudskim rješenjem, a dužni su poraditi i na tome da se osiguraju uvjeti za povratak djeteta u primarnu obitelj.
Najkasnije 30 dana prije isteka roka na koji je mjera određena hrvatski zavod za socijalni rad dužan je izraditi izvješće o djetetu i roditelju te u skladu sa tako napravljenim izvješćem isti je dužan dati svoj prijedlog koji ide u smjeru povratka djeteta u primarnu obitelj, daljnjeg produljenja mjera za godinu dana ili pak predlaganja najteže mjere lišenja roditelja prava na roditeljsku skrb.
Slijedom navedenog, ukoliko postoje određeni problemi u Vašoj obitelji, ako je neki od članova podložan ovisnostima i postoji opasnost za zdravlje ili razvoj djeteta u takvom okruženju ili znate neku obitelj u kojoj postoje takvi problemi, upoznajte se sa relevantnim zakonskim propisima kako bi poduzeli potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.
