Vlada je sa sjednice u prvo saborsko čitanje uputila prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada koji ima za cilj, između ostalog, olakšati upravljanje zgradama, odnosno urediti pitanja koja su ključna za učinkovito i kvalitetno upravljanje i održavanje zgrada.
Predmetnim zakonom trebala bi biti regulirana pitanja visine pričuve, minimalni iznos pričuve, kako se mogu i smiju koristiti sredstva pričuve, kao i dužnost vlasnika svakog pojedinog posebnog dijela, npr. stana da omogući, odnosno dozvoli upravitelju zgrade odnosno ovlaštenoj osobi da uđe u prostor u njegovom vlasništvu ako je to potrebno radi održavanja zajedničkih tijela zgrade ili otklanjanja takvog kvara koji bi mogao napraviti nekakvu štetu čitavoj zgradi.
Osobitu je buru u javnosti izazvao prijedlog da se država uplete u privatno vlasništvo na način da regulira pitanja kratkoročnog najma stanova i najma stanova za smještaj radnika i to na način da je vlasniku stana koji namjerava koristiti stan u gore navedene svrhe potrebna pisana suglasnost kvalificirane većine suvlasnika uz dodatan uvjeta da suglasnost obvezano moraju dati i vlasnici stanova čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče s njegovim stanom. Kvalificirana većina suvlasnika je većina onih suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 80% ukupne vrijednosne površine zgrade ako nisu određeni suvlasnički dijelovi, odnosno ako su određeni i upisani u zemljišne knjige onda suvlasnici koji u vlasništvu imaju više od 80% tako upisanih suvlasničkih dijelova. Prijedlog navedene zakonske odredbe navodno proizlazi iz činjenice da preko 900.000 stanova ne služi svojoj izvornoj namjeni već služe za kratkoročni najam i stanovanje radnika, dok je s druge strane ponuda stanova za dugoročni najam znatno manja što povećava i cijenu najma, ali u konačnosti i metra kvadratnog prostora prilikom kupnje. Naravno da postojanje velikog broja stanova za gore navedene namjene u stambenoj zgradi utječe i na kvalitetu stanovanja i življenja ostalih suvlasnika koji će vjerojatno ovakav prijedlog dočekati s oduševljenjem.
Konačno će se riješiti i pitanja pravne osobnosti zajednice suvlasnika koja će se steći danom upisa u Registar zajednica suvlasnika te će dobiti svoj OIB koji će im dodijeliti Porezna uprava. Upravitelj zgrade biti će dužan podnijeti zahtjev za upis zgrade u Registar zajednice suvlasnika nadležnom uredu za katastar, a zanimljivo je da će se voditi i Registar upravitelja zgrada koji će biti elektronska javna baza podataka o tome tko je upravitelj zgrade, ugovorima o upravljanju zgradom i dr.
Tako definirana zajednica suvlasnika sa svojim imenom i OIB-om sada može biti i stranka u sudskom postupku i to konkretno postupku prisilne naplate pričuve, isključenja iz suvlasničke zajednice te u poreznim postupcima, a upravitelj zgrade će biti zastupnik u postupku. Naravno da zajednica suvlasnika može angažirati i punomoćnika temeljem međuvlasničkog ugovora ili posebnom odlukom suvlasnika.
Prijedlogom zakona nastoji se utjecati i na poboljšanje života u stambenim zgradama osobama koje su slabo pokretne tako da prijedlog ide u smjeru sufinanciranja iz državnog proračuna ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup istima, ali naravno pod određenim uvjetima, s time da bi država sufinancirala jednu trećinu tako nastalih ukupnih troškova.
Cilj je isto tako urediti pročelja zgrada unutar kulturno-povijesnih cjelina gradova s time da bi država sufinancirala 1/3 troškova uređenja pročelja postojećih zgrada dok bi 1/3 sufinancirala jedinica lokalne samouprave što bi predstavljalo veliko financijsko rasterećenje za suvlasnike.
Obzirom da Republici Hrvatskoj uistinu treba stambena strategija nadamo se da je ovo prvi korak ka reguliranju povećanja priuštivosti stanova za kupnju i najam.
