Posljednjih dana puno smo čitali o razlozima za određivanje istražnog zatvora, a već smo se u ranije objavljenim člancima bavili pitanjima u kojim se slučajevima određuje istražni zatvor, koliko isti može trajati i drugim pitanjima reguliranim Zakon o kaznenom postupku.
Javnost je često bijesna i revoltirana kada istražni zatvor nije određen osobama za koje laici smatraju da je određivanje istog opravdano. U slučajevima kada postoje razlozi za određivanje istražnog zatvora, ali sud smatra da se ista svrha kao i istražnim zatvorom može ostvariti mjerama opreza, sud će se odlučiti na tu mjeru koja je manje tegobna za okrivljenika, odnosno za mjeru koja neće ograničiti temeljno ljudsko pravo na slobodu.
Kada će umjesto istražnog zatvora sud odrediti neku od mjera opreza, ili čak više njih, isti će voditi računa o potrebi zaštite žrtve i njoj bliskih osoba, te će upozoriti okrivljenika da se takva mjere može zamijeniti istražnim zatvorom ukoliko ista od strane okrivljenika neće biti poštovana.
Zakon o kaznenom postupku propisuje 11 različitih mjera opreza koje se mogu odrediti okrivljenicima, a iste se određuju ovisno o tome kakva opasnost kod okrivljenika postoji. Primjerice ako postoji opasnost od bijega sud umjesto istražnog zatvora može okrivljeniku zabraniti napuštanje boravišta ili mu privremeno oduzeti putnu ili drugu ispravu za prijelaz državne granice.
Ako pak postoji opasnost da će okrivljenik utjecati na svjedoke može mu se zabraniti posjećivanje određenog mjesta ili područja, zabraniti približavanje određenoj osobi ili pak mu se može zabraniti uspostavljanje ili održavanje veze s određenom osobom. Okrivljeniku se također, ovisno o okolnostima slučaja, može privremeno oduzeti dozvola za upravljanje motornim vozilom, može ga se udaljiti iz doma (primjerice kod kaznenog djela obiteljskog nasilja) ili mu se zabraniti pristup internetu.
Ako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja nad ženama, nasilja prema bliskim osobama, odnosno u obitelji, potrebno je prije donošenja odluke o mjerama opreza saslušati žrtvu kako bi se ista izjasnila smatra li postoji li opasnost za njenu osobnu sigurnost ili za druge članove obitelji u slučaju da postoji namjera određivanja neke od mjera opreza umjesto određivanja istražnog zatvora.
Naravno da je potrebno biti vrlo oprezan kod određivanja mjera opreza jer su se neki od najtragičnijih zločina, osobito onih vezani uz nasilje u obitelji, dogodili nakon što su okrivljenici pogrešno procijenjeni i pušteni da se brane sa slobode.
S druge pak strane, sve je veći broj lažnih kaznenih prijava, te veliki broj okrivljenika nedužni sjede u istražnim zatvorima čekajući početak suđenja kako bi barem mogli pokušati dokazati svoju nevinost, dok im se istražni zatvor produljuje često do isteka maksimalnog roka trajanja.
Poanta je mjera opreza da se okrivljenicima omogućuje da se brane sa slobode, a mjere opreza se mogu produljivati ili ukidati jednako kao i istražni zatvor.
Zakon o kaznenom postupku točno propisuje na koji se način mora odrediti pojedina od mjera opreza, pa primjerice ako sud zabranjuje okrivljeniku da se približava točno određenoj osobi mora odrediti na kojoj je to razdaljini, a koja ne može biti manja od 100 metara te ujedno mora odrediti koje će tijelo izvršavati mjeru opreza, odnosno paziti da se ista uredno poštuje.
Tijelo koje odredi mjeru opreza ima pravo naložiti provjeru izvršava li se takva mjera, odnosno ima pravo zatražiti izvješće od primjerice policije, a ako se u bilo kojem trenutku utvrdi da okrivljenik ne postupa sukladno mjeri odmah će se donijeti rješenje kojim se zamjenjuje mjera opreza istražnim zatvorom.
Dakle, mjera opreza nije samo nekakva formalnost te se iste okrivljenik treba strogo pridržavati kako bi izbjegao boravak u istražnom zatvoru jer je znatno lakše čekati suđenje i pripremati obranu na slobodi.
