Vlada Republike Hrvatske podnijela je predsjedniku Hrvatskog sabora Konačni prijedlog zakona o dostavi sudskih pismena krajem veljače 2024. godine, a koji Zakon uređuje pravila dostave pismena u sudskim postupcima, a primjenjivat će se i na dostavu pismena državnog odvjetništva u prethodnom kaznenom i kaznenom postupku.
Zakon o parničnom postupku, Zakona o kaznenom postupku, Prekršajni zakon i Zakon u upravnim sporovima, svaki na relativno sličan, ali opet različit način, regulira pitanje dostave, pa se stoga pojavila potreba donošenja jednog, jedinstvenog, unificiranog propisa koji bi ujednačio pitanje dostave te ju učinio jednostavnijom i učinkovitom, a što bi se trebalo pozitivno odraziti i na samo trajanje sudskih postupaka obzirom da se isti vrlo često odugovlače zbog neuredne dostave, nemogućnosti izvršenja dostave, izbjegavanja primitak pismena i drugih razloga.
Glavno pitanje Glave II. predmetnog prijedloga Zakona je pitanje elektroničke dostave pismena obveznicima elektroničke dostave i fizičkim osobama. Obveznici elektroničke dostave su sudovi, državno odvjetništvo, javnopravna tijela, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci i tumači, stečajni povjerenici i upravitelji, likvidatori, posebni skrbnici, ali i pravne osobe, odnosno fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost pod uvjetom da se dostava pismena odnosi na tu djelatnost.
Dakle, obveza je svih gore navedenih tijela i osoba pristupiti sudskom informacijskom sustavu elektroničke komunikacije. Prvo pismeno će se gore imenovanima dostaviti klasičnim uručenjem (putem pošte ili putem službene osobe suda) ako još nisu pristupili sustavu, ali uz napomenu da će se sva daljnja pismena dostavlja preko sudske e-oglasne ploče. Vidljivo je da je cilj uvesti u širu primjenu elektronički sustav komunikacije sa sudovima svim onim tijelima i osobama od koje se očekuje određeni stupanj informatičke pismenosti.
S druge pak strane, neživotno je i nelogično to očekivati od svake fizičke osobe pa će se njima dostava elektroničkim putem vršiti samo na njihov zahtjev ili ako na to izričito pristanu, s tim da se smatra da je podnošenjem podneska elektronički fizička osoba pristala da na takav način i sud njoj dostavlja pismena.
Glava III. predmetnog prijedloga Zakona bavi se pitanjem uručenja pismena na „starinski“ način, odnosno putem pošte ili putem službene osobe suda. Mjesto dostave je kao što je i uobičajeno, adresa prebivališta ili boravišta primatelja, a ako osoba koja sudjeluje u postupku ne obavijesti sud o promjeni adrese to ide na njenu štetu jer će mu se dostava obavljati preko e-oglasne ploče suda do dostave nove adrese.
Konačni prijedlog Zakona razlikuje osobnu od posredne dostave, kao i postupanje dostavljača u slučaju da primatelj odbije primitak sudskog pismena. Osobna dostava je obvezna kada je tako pripisano, odnosno kada od dostave počinje teći rok koji se ne može produljiti (primjerice rok za prigovor, žalbu i sl.). Isto tako, ako bez zakonitog razloga odbijete primiti pismeno, dostavljač će to naznačiti na dostavnici i ostaviti vam isto na nekom vidljivom mjestu te je time dostava uredno izvršena.
Detaljno su propisane i ovlasti i obveze dostavljača koje su iznimno zahtjevne za ispuniti na licu mjesta, odnosno u uvjetima u kojima poštari vrše dostavu. Od dostavljača se očekuje da utvrdi istovjetnost osobe, pa čak može i od policije zatražiti pomoć u utvrđivanju istovjetnosti (iako nije objašnjeno na koji bi se to način trebalo realizirati).
Isto tako, dostavljač mora naznačiti na dostavnici svoje osobno ime i potpisati ju, dok bi primatelj trebao uz svoj potpis naznačiti datum i sat primitka. Na dostavnici bi se trebala staviti i naznaka broja isprave na temelju koje je utvrđena istovjetnost te izdavača te isprave (primjerice da je riječ o osobnoj iskaznici i broj osobne iskaznice). Naznačeno je da dostavljač mora popisati sve okolnosti i radnje koje je poduzeo radi dostave sudskog pismena, pa čak i sastaviti poseban zapisnik ako postoji potreba za to.
Vrlo je teško zamisliti da će u praksi, u sustavu u kojem postoji nedovoljan broj dostavljača koji se često mijenjaju, koji su svakodnevno obvezni dostaviti ogroman broj pošiljki, u potpunosti biti ispoštovane sve ove odredbe. Riječ je o terenskom poslu koji se često obavlja u žurbi, u lošim vremenskim uvjetima, a i primatelji su često nekooperativni, ne žele primiti pismeno ili nisu pismeni, ne žele pomoći prilikom utvrđivanja njihove istovjetnosti i sl.
Ovakva regulacija opet će puno prostora ostaviti sudovima na procjenu, odnosno izgledno je da će se ponovno sudovi morati baviti pitanjem smatra li se nešto urednom ili neurednom dostavom.
