Što poduzeti kada roditelj obveznik uzdržavanja ne izvršava svoju obvezu plaćanja određenih novčanih iznosa, a drugi roditelj nije u mogućnosti sa svojim financijskim primanjima osigurati dostatna sredstva za uzdržavanje djeteta ili čak više njih?
Navedenu je problematiku uredio Zakon o privremenom uzdržavanju koji propisuje pod kojim se uvjetima može ostvariti pravo na privremeno uzdržavanje od strane države.
Ukoliko roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja koja je određena na temelju ovršne isprave, bilo da obvezu ne ispunjava uopće ili čini to samo djelomično, a baka i djed roditelja obveznika uzdržavanja ne pridonose djetetovu uzdržavanju u iznosima predviđenim gore navedenim Zakonom, ispunjene se pretpostavke za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje.
Da bi se ostvarenje predmetnog prava moglo zatražiti mora proteći više od 3 mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnog postupka u kojem obveznik uzdržavanja u cijelosti ili djelomično ne ispunjava svoju obvezu, a takvo pravo traje do onog momenta kada obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati svoju obvezu uzdržavanja najmanje u visini određenoj kao iznos privremenog uzdržavanja, ali nikako dulje od tri godine.
Visina privremenog uzdržavanja iznosi 50% iznosa koji zakon predviđa kao minimum potreban za uzdržavanje djeteta, ali taj iznos nikako ne može biti viši od iznosa uzdržavanja koji je određen ovršnom ispravom – najčešće sudskom odlukom.
Postupak radi određivanja privremenog uzdržavanja najčešće pokreće roditelj s kojim dijete živi, ali postoji mogućnost da će Centar za socijalnu skrb, sada Zavod za socijalni rad, pokrenuti taj postupak po službenoj dužnosti kada roditelj s kojim dijete živi odbija pokrenuti takav postupak ili kada o djetetu skrbi neka druga osoba, a ne roditelj te je takav postupak žuran što znači da će se u roku od najviše 30 dana od podnošenja zahtjeva o istome odlučiti od strane nadležnog Zavoda za socijalni rad koji se u Zakonu još uvijek naziva Centrom za socijalnu skrb.
U takvom postupku roditelj koji stanuje s djetetom, a ne može dokazati javnim ili javnobilježničkim ispravama da ni baka ni djed roditelja obveznika uzdržavanja ne doprinose uzdržavanju djeteta u zakonom određenim iznosima, može samo svojom izjavom učiniti vjerojatnim da je to tome doista tako, a za davanje neistinite izjave Zakonom o privremenom uzdržavanju propisana je materijalna i kaznena odgovornost.
Centar za socijalnu skrb će saslušati i roditelja koji je obveznik uzdržavanja, a tu svoju obvezu ne izvršava, radi potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, ali ima mogućnost i ne saslušati ga ako bi to značilo da će čekanje njegovog saslušanja odugovlačiti postupak.
Nakon što nadležno tijelo utvrdi jesu li ispunjeni svi uvjeti za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje donosi se rješenje o privremenom uzdržavanju, a onog momenta kada Republika Hrvatska isplati određene novčane iznose uzdržavanja ista ima pravo od roditelja obveznika uzdržavanja iste potraživati natrag jer stupa u pravni položaj u kojem se dijete dosad nalazilo u odnosu na roditelja.
Ukoliko dođe do bilo kakvih promjena u okolnostima koje bi utjecale na ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje o istome ste dužni najkasnije u roku od 8 dana obavijestiti Centar za socijalnu skrb jer to potencijalno znači da su ispunjeni uvjeti za prestanak prava na privremeno uzdržavanje, primjerice ako roditelj koji ne živi s djetetom počne ispunjavati svoju obvezu ili to počnu činiti baka i djed po tom roditelju.
Zakonom je previđena i odgovornost za štetu koja nastane državi ako roditelj koji stanuje s djetetom dade neistine i netočne podatke prilikom ostvarivanja prava, ali i naknadno ukoliko ne obavijesti na vrijeme da je došlo do promjena koje uzrokuju gubitak prava ili primi novčane iznose koji su viši od onih određenih u rješenju.
Zakonom je čak predviđena i prekršajnu odgovornost roditelja u slučaju neprijavljivanja gore opisanih promjena i to još uvijek u novčanim iznosima izraženima u kunama, odnosno u visinu od 1.000,00 kuna do 5000,00 kuna.
