Uvođenje eura kao službene valute donijelo je određene promjene i u zakonskim propisima, pa tako i u Prekršajnom zakonu koji se zbog navedenog mijenja šesti put po redu, i to na način da se iznosi u kunama mijenjaju iznosima u eurima.
Ova izmjena Prekršajnog zakona, za razliku od ranije provedenih, nije usmjerena na rasterećenje sudova, odnosno zbog potrebe za prenošenjem pravnom obvezujućih akata Europske unije u unutarnje zakonodavstvo, nego isključivo s ciljem usklađivanja predmetnog zakona sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
Upravo je Prekršajni zakon uvršten u I. skupinu zakona u kojem se na brojnim mjestima poziva na hrvatsku kunu te je uvedena obveza izmijene istoga i prije samog uvođenja eura kao službene valute, ali isti će stupiti na snagu tek danom uvođenja eura kao službene valute.
Važno pitanje koje se postavlja, a na koje je odgovoreno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, jest kako se preračunavaju cijene i drugi novčani iskazi, odnosno primjenom kojeg tečaja, te su istim detaljno propisana pravila na preračunavanje i zaokruživanje kuna u eure.
Navedenim je zakonom propisano da potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden; dakle i sam zakon vodi računa o zaštiti potrošača.
Glede preračunavanja koristi se fiksni tečaj konverzije i to na način da je 1 euro= 7,53450, a generalno je pravilo da se kod zaokruživanja primjenjuje matematičko pravilo na dvije decimale što znači ukoliko je treća decimala manja od pet, druga ostaje nepromijenjena, a ako pak je treća decimala veća ili jednaka od pet, druga se decimala povećava za jedan, što ne vrijedi za prekršajne odredbe koje sadrže novčane kazne budući da se u takvim slučajevima dobiveni iznos uvijek zaokružuje na nižu deseticu.
Iz navedenog proizlazi da je došlo do neznatnog ublažavanja novčanih kazni zaokruživanjem novčanih iznosa na nižu deseticu. Razlog navedenom je odredba iz članka 3. Prekršajnog zakona kojom je propisano da u slučaju da se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, obveza je suda primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja, pa bi tada primjenom pravila o zaokruživanju na veću decimalu, sud morao primjenjivati zakon koji je blaži za počinitelja, a to bi u konkretnom slučaju bio zakon koji propisuje novčanu kaznu u kunama.
Kako bi se navedeno izbjeglo, iznosi novčanih kazni su zaokruženi na nižu deseticu, te će zbog navedenog počinitelja prekršaja platiti nešto manju novčanu kaznu.
Primjera radi, članak 33. Prekršajnog zakona koji propisuje kažnjavanje novčanom kaznom, mijenja se na način da za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura (ranije 2.000,00 kuna) ni većem od 132.720,00 eura (ranije 1.000.000,00 kuna).
Kada bi se striktno držali matematičkih pravila zaokruživanja, Prekršajnim bi zakonom bilo predviđeno da se, u gore opisanom slučaju, ne može izreći kazna u iznosu manjem od 265,00 eura, a niti veća od 132.722,00 eura. Kao što je vidljivo iz navedenog primjera, riječ je o zaokruživanju na nižu deseticu.
Slijedom navedenog, evidentno je da strah potrošača od uvođenja eura, barem u gore opisanom kontekstu kažnjavanja novčanim kaznama u prekršajnim postupcima, nije opravdan.
Konačno, a kako je ranije i napomenuto, odredbe šestog izmijenjenog Prekršajnog zakona stupaju na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, dakle tek na onaj dan kada će euro postati službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.
